Svake četiri godine novi glamurozni spektakl. Svjetsko prvenstvo u nogometu ne utječe samo na raspored utakmica nego i na raspored cijelih država: više letova, više navijača, više presjedanja, više kašnjenja, više “samo još pet minuta” na aerodromima i više gradova koji se ponašaju kao da ih je netko iznenada pretvorio u privremeni lunapark.

Prometni kaos

U praksi, turnir često znači da zračni promet i lokalni prijevoz rade pod većim pritiskom, dok se turistički efekt ne mora pretvoriti u onaj obećani zlatni rudnik - ponekad ostane samo skupi prometni kaos s televizijskim prijenosom u visokoj rezoluciji (kod nas u lošijoj rezoluciji, mi još nemamo 4K prijenose na HTV-u).

SLOBODAN KADIĆ

FIFA voli prodavati Svjetsko prvenstvo kao globalni praznik, ali za putnike ono često izgleda kao kolektivna vježba strpljenja. Gradovi domaćini pune se navijačima, aerodromi pucaju po šavovima, a letovi i transferi odjednom postaju mala logistička drama u kojoj nitko nije kriv, ali svi kasne. Kad krene turnir, svijet se formalno ujedinjuje oko lopte, a neslužbeno oko redova, gužvi i izgubljenih sat vremena u tranzitu. Najveći je paradoks što se od Svjetskog prvenstva očekuje golemi turistički boom, a rezultat često bude mješavina kratkotrajnog priljeva i dugotrajnog prometnog umora, a možda i - proljeva. Letovi su puni, terminali bučni, gradovi napeti, a ekonomija se, unatoč svim optimističnim najavama, ponekad ponaša kao da je gledala utakmicu bez produžetaka: puno buke, malo konačne koristi. Nisam siguran kako su veliku navalu sportskih fanatika podnijeli Kanada, SAD i Meksiko, ali novca će u državnoj kasi ostati, posebno u Americi, koja je na uobičajenu skupoću postala još skuplja! Najveći dio priče odvijao se u zraku. Kod velikih prvenstava zrakoplovni promet postaje glavni krvotok događaja, a kad se prvenstvo igra na velikom prostoru, navijači i ekipe prebacuju se s jednog kraja regije na drugi kao da sudjeluju u geografski agresivnoj verziji šahovske partije. A kasnilo se, nekoliko sam noći prespavao na aerodromima jer se do grada i hotela nije isplatilo poći. Kad su sve karte rasprodane, kad navijači stižu u valovima i kad se logistika oslanja na “samo još jedan let”, dobiješ situaciju u kojoj je kašnjenje gotovo dio paketa, zajedno s majicom, zastavom i cijenom koja je već odavno izgubila dodir sa stvarnošću.

Nema besplatno

U slučaju prvenstava na više lokacija, putnici ne dobivaju “jedno putovanje”, nego niz mikroputovanja koja svako posebno traže strpljenje, dobru aplikaciju i barem jednu rezervnu verziju plana. Ovogodišnje SP mi je bilo treće i ne mogu ga “osuditi” kao izuzetno loše, ali mogu reći da su ona u Rusiji i Katru bila puno bolje organizirana. U Rusiji su novinari i fotoreporteri imali besplatne vožnje vlakom na utakmice, a u Americi, Kanada i Meksiku – ništa nije bilo besplatno, osim loše kave (kao da je kuhana sa starom čarapom), flaširane vode (ako si bio dovoljno brz) i umjetnog osmijeha. Ako si, ne daj Bože, nešto komentirao, odmah bi neka dama iz FIFA-e koja se motala po Medijskom centru (a bilo ih je u neograničenom broju) - uvredljivo reagirala.

Na papiru Svjetsko prvenstvo je slavlje sporta, zajedništva i globalne povezanosti. U praksi to je događaj koji uspije istodobno povećati broj letova, broj kašnjenja i broj ljudi koji će nakon svega reći da je “vrijedilo” - što je obično rečenica koju izgovaramo kad smo već previše platili da bismo odustali.

Kada se lopta zakotrlja, svi su navodno jednaki pred pravilima igre. Kad se kotrljaju koferi, svi su jednako neravnopravni pred redom za ukrcaj. Španjolskoj čestitam na pobjedi, a reprezentaciji Argentine želim više ljubavi!