Isus kaže učenicima: “Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.” Što znači “krotak”? Pomalo zastarjela riječ. Krotak je onaj koji je “ukroćen”, koji nije divlji, koji dopušta da ga netko drugi “kroti” i oblikuje. Na to se nadovezuje i riječ “ponizan” koja označava onoga koji samoga sebe drugome podlaže, koji se ponizuje. I sada, pogledajmo. Isus, koji je jedini uzvišen, po kome je sve stvoreno, on, Kralj neba i zemlje, on koji je “Alfa i Omega”, to jest Početak i Svršetak, što on govori o sebi? Kaže da je “krotka i ponizna srca”. Upravo tako. Drugom zgodom on za sebe kaže kako nije došao vršiti svoju volju, nego volju svoga Oca. Nadalje, za Isusa prorok kaže da je bio “kao janje krotko što ga vode na klanje”, što se i dogodilo na Veliki petak. Pavao kaže da je Isus ponizio samoga sebe, poslušan do smrti na križu. Zvuči strašno teško. Međutim, Isus kaže da ćemo, budemo li i mi poput njega bili krotka i ponizna srca, “naći spokoj dušama svojim”. Upravo tako. To je ta Božja logika, to je Isusov nauk, to je njegov način razmišljanja. Samo ponizni i krotki nalaze duboki mir već ovdje na zemlji.

Čovjeku napasnik govori da je život borba za opstanak, da čovjek treba pokazati snagu, pa ako treba, gazeći po drugima, jer samo jaki preživljavaju, kao u akcijskim filmovima… Napasnik nam uvijek iznova nudi istu laž, a to je da ćemo, okrećući leđa Bogu, postati kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo, koji mogu slijediti svoje sebične interese. Pogledajmo. Onaj koji samoga sebe uzdiže, onaj koji se uzda u svoju snagu i u svoje sposobnosti bit će ponižen. Zašto? Jednostavno zato što je nesavršena naša pamet i što su ograničene naše sposobnosti. A na koncu, što god čovjek postigao, poslije njega dolazi neki drugi. Nasuprot tome, Isus veli da ćemo naći svoj mir i svoj spokoj ako se Bogu podložimo. To je u skladu s našom naravi, jer nas je Bog stvorio za sebe, sebi slične. Od njega dolazimo, u njemu živimo i k njemu putujemo. A to što do toga spokoja vode kušnje i nevolje, za čovjeka vjernika manje je važno. Taj mir, taj spokoj, tu radost – već ovdje na zemlji – daje samo Bog, baš kako veli psalmist: “Samo je u Bogu mir, dušo moja.” Prekrasno je imati tu vjeru i tu nadu.