Jednom prigodom kaže Isus svojim učenicima: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.” Kako to razumjeti? Nije li to fanatizam? Zar nam nije najvažnija obitelj? Kao da Isus na jednu stranu stavlja sebe, a na suprotnu strani oca i majku odnosno sinove i kćeri? Onda izgleda da su jedini pravi Isusovi učenici pustinjaci ili redovnici koji su napustili svoje roditelje, koji nisu osnovali vlastitu obitelj, te su se posvema posvetili postu i molitvi.

Naravno da to nije točno. Pogledajmo prvo čisto ljudski. Mladi će ljudi napustiti oca i majku i stvoriti svoju vlastitu obitelj dajući svojim roditeljima do znanja da im je važnija njihova obitelj koju su stvorili nego obitelj iz koje su potekli. Jednako tako, u zdravom braku, supružnicima je najvažnija njihova bračna ljubav i bračno zajedništvo u kojemu oni odgajaju svoju djecu koja će se jednoga dana od njih odijeliti. Pri tome mladi ljudi neće odbaciti ni svoje roditelje ni kasnije svoju odraslu djecu. Oni jednostavno imaju prioritet: njihov brak. I dok je tako, neće trpjeti ni njihovi roditelji ni njihova (odrasla) djeca.

To Isus želi reći. Onaj koji se opredijeli za Krista, smatra svojom prvom i najvažnijom zadaćom upravo to – biti vjeran Bogu i Kristu. On će biti vjeran svojoj vjeri i svojoj savjesti, što god o tome rekli njegovi roditelji ili njihova djeca ili pak šira obitelj. Onaj koji slijedi Krista ne odriče se svoje obitelji, ne odriče se svoga redovnoga života, ne odriče se normalnih životnih radosti, prijatelja ili pak zajedničkih slavlja. Ovdje je u pitanju takozvana ljestvica vrednota. Imam prijatelje, imam obitelj, ali me ništa od toga neće odvratiti da slijedim Božje zapovijedi, da živim po svojoj savjesti. Što god o tome mislili moji prijatelji i moja obitelj, neću sudjelovati ni u čemu što je nečasno, što je grešno, što se Bogu protivi. Kada smo u miru s Bogom, onda nam je sve blagoslovljeno. Onda u miru i radosti blagujemo svoj kruh, živimo obiteljsko zajedništvo, njegujemo rodbinske i prijateljske veze, upravo onako kako Isus veli: “Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” Božje su to riječi. Kršćanima su one svete.