Znamo kako izgledaju sveci na starim slikama. Oko glave imaju “aureolu”, svijetao krug koji je u najstarijim ikonama bio od zlata. U starijim životopisima svetaca redovito se opisuju čudesa koja su činili i silne pokore koje su sebi nametali. U tim spisima sveci izgledaju kao nadzemaljska bića koja su uzvišenija od običnih ljudi. Tako čitamo da je neki svetac molio danju i noću, kako jedva da je što jeo, kako se odijevao u grubu odjeću. Uza sve to redovito je imao viđenja i mistične doživljaje. I što da radi običan čovjek koji mora skrbiti za svoju obitelj i koji je itekako svjestan da je slab i grešan? Može se samo utjecati takvim svecima za zagovor kod Boga. I onda, kada mu netko kaže da bi trebao biti čestitiji na ovom ili onom području, čuje se odgovor: “Pa nisam ja svetac!”

Kako onda razumjeti ovo što Bog govori svome narodu, odnosno i danas svakom vjerniku? Evo: “Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode, vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.” To je definicija. Biti svet znači pokoravati se Bogu i obdržavati Savez s njime. Opet zvuči malo tvrdo. Pokoravati se? Obdržavati Savez s Bogom, dakle, pokoravati se zapovijedima i zabranama? Upravo tako. Pogledajmo. Biti svet znači biti s Bogom, znači, kako veli Biblija, biti Bogu sličan, znači, kako veli Novi zavjet, biti dijete Božje, biti dionik božanske naravi Isusa Krista. Biti s Bogom cijelu vječnost nužno znači – biti svet. Što je alternativa? Živjeti u mržnji, zavisti, živjeti samo za ovaj svijet ne obazirući se na bilo kakva moralna ograničenja? Težiti za svetošću znači uvijek iznova tražiti Boga, znači nastojati živjeti prema svojoj iskonskoj naravi – a ona je od Boga. Biti svet znači uvijek iznova otkrivati ono božansko u nama, jer od Boga smo stvoreni, od Krista otkupljeni da budemo prava Božja djeca. Nije bit svetosti u čudesnim znakovima ni u viđenjima. To Bog nekima, istina, daje. Svetost se prvenstveno sastoji u upornom nastojanju da iskreno ljubimo Boga i bližnjega. Reče Augustin: “Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi.” To je put svetosti. Sve ostalo je prolazno. A mi smo za vječnost stvoreni.