Nasred Vukovarske ceste, tik uz prugu koja od Osijeka vodi prema Budimpešti, na prostranom se trokutastom placu nalazi intrigantna, djelomice oronula, kuća na čijem se pročelju ističe vodoravna uklada ispunjena raznobojnim pločicama, koja je služila kao reklama obiteljske tvrtke. Riječ je o dvjema kućama od kojih je nešto veća, zapadna, bila kuća Hermanna Wirrera, a nešto manja, istočna, kuća Hermanna Wirrera, mlađeg.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Zapadni je dio kuće sagrađen 1924. godine, a istočni dio prigrađen tijekom Drugog svjetskog rata. Nacrt je nadogradnje izveden 1941., a uporabna je dozvola izdana 1943. godine. Za sada se ne znaju projektanti ovih kuća, ali je poznato da su zgrade sagrađene za potrebe tvornice cementne robe građene prema projektima osječkih graditelja Martina Stinera, Josipa Weina i Franje Schneidera. Hermann Wirrer, stariji rođen je 3. veljače 1878. u selu Wagersbach u okolici Graza. Oženio se Osječankom Paulom Šefer, koja je rođena 10. siječnja 1874. i s kojom je imao sina Hermanna Wirrera, mlađeg koji je rođen 12. travnja 1907. godine. Wirrer je 1909. godine prijavio zidarski obrt, proizvodnjom cementne robe počeo se baviti 1912., a klesarski je obrt prijavio 1930. godine. Njegovim je stopama krenuo i sin Hermann Wirrer, mlađi, koji 1933. prijavljuje proizvodnju cementne robe i umjetnog kamena.

Proizvode svoje obiteljske tvornice ponosno su izlagali i na Osječkom velesajmu, koji se održavao svakog proljeća i jeseni od 1925. do 1933. godine. Hrvatski list 1927. godine Wirrerov paviljon na Osječkom velesajmu opisuje ovim riječima: “Paviljon g. Hermanna Wirrera iz umjetnoga kamena u čistom jonskom stilu sa šest stupova pravo je remek-djelo klesarske umjetnosti. Arhitektonski motivi, pa konstrukcija njegova i materijal iz kojega je izrađen, daju već sliku o velikom znanju, koje je u to uloženo, i o jakoj solidnosti samoga materijala. G. Hermann Wirrer, koji je osnovao svoju tvornicu cementne robe i umjetnoga kamena ravno pred 20. godina (g. 1907.) proizvađa sve betonske građevne potrebe, umjetno kamenje, umjetne mramorne nadgrobne spomenike, kamene klupe za perivoje (od kojih je g. Wirrer velik broj nedavno poklonio gradskoj općini), cijevi za kanale, kiparske radnje, cementne ploče, cigle i to sve prvorazredni materijal; osobiti specijalitet umjetni mramor najčišćeg stila, koji se za nekoliko dana ne može razlikovati od pravog mramora, a cijena mu je niska. Tvornica se nalazi na Vukovarskoj cesti preko puta od Ljevaonice željeza.”

Ova je neobična vila na Vukovarskoj u novoj Jugoslaviji konfiscirana, te je njezin zapadni dio danas državna imovina, a istočni dio privatno vlasništvo obitelji Petković, koja nam je omogućila uvid u njezinu unutrašnjost, na čemu im neizmjerno zahvaljujemo. Ulaz u kuću Petkovićevih flankiran je dvama stupovima i orubljen kvadratnim mramoriziranim poljima čija se mustra unutar kuće proteže parapetima halla i duž cijele ograde stubišta od prizemlja do tavana. Podovi su izvedeni od terazza, kao i masivni rukohvati stubišta te prozorske klupčice u svim sobama. Svaka velika soba, osim što ima strop ukrašen jednostavnim profilacijama sa središnje postavljenim kružnim štukoukrasima, ima i prostrani balkon s betonskim balustrima.