Postavili bismo solare na kuću, ali ne znamo otkud krenuti. Često to čujem od potrošača, pa svibanjsku kolumnu posvećujem osnovama postavljanja sunčane elektrane na kuću, koliko stane u ova tri stupca. Prema prošlogodišnjim podacima na hrvatsku je distribucijsku mrežu priključeno gotovo 39.000 sunčanih elektrana, pri čemu na kućanstva otpada više od 30.000. Sunčane elektrane koriste izravnu Sunčevu svjetlost za pretvorbu u električnu energiju s pomoću solarnih (fotonaponskih) panela, pa su značajan obnovljivi izvor energije.

Prema Zakonu o energiji, krajnji je kupac onaj koji kupuje energiju za vlastite potrebe, odnosno za vlastitu potrošnju. On može zatražiti priključenje proizvodnog postrojenja električne energije na svoju postojeću instalaciju priključne snage do uključivo 50 kW, a postupak se odvija u nekoliko koraka:

1) Vlasnik građevine angažira privatnu, licenciranu tvrtku (izvođača radova) koja izrađuje glavni projekt.

2) Zatim podnosi tvrtki HEP ODS d.o.o. zahtjev za provjeru mogućnosti priključenja proizvodnog postrojenja, uz koji prilaže glavni projekt.

3) Tvrtka HEP ODS d.o.o. provjerava mogućnost priključenja te izdaje Obavijest o mogućnosti priključenja.

4) Ako je priključenje moguće, tvrtka HEP ODS d.o.o. dostavlja i Ponudu za opremanje obračunskog mjernog mjesta, prema važećem cjeniku.

5) Na temelju zaprimljene Obavijesti vlasnik građevine gradi proizvodno postrojenje uz pomoć spomenutog izvođača radova koji izvodi radove na krovu, spaja samu elektranu, montira konstrukciju i panele na krov, postavlja izmjenjivač (inverter) i spaja kabele do kućnog razvodnog ormara.

6) Nakon završetka radova i podmirenja troškova iz Ponude, vlasnik građevine dostavlja tvrtki HEP ODS d.o.o. zahtjev za promjenu statusa korisnika mreže.

7) Tvrtka HEP ODS d.o.o. izdaje Potvrdu za trajni pogon kojom se potvrđuje promjena statusa korisnika mreže, kao i ugovor o korištenju mreže u kojem se evidentira nova priključna snaga.

Pritom je kupac s vlastitom proizvodnjom (kućanstvo ili poslovni subjekt) postojeći ili novi korisnik mreže koji unutar svoje instalacije ima priključenu elektranu koju koristi za vlastite potrebe, a višak električne energije predaje u elektroenergetsku mrežu. On može sklopiti ugovor o opskrbi i ugovor o otkupu električne energije s različitim tržišnim sudionicima. Kupac korisnik postrojenja za samoopskrbu (isključivo kućanstvo) onaj je krajnji kupac električne energije kategorije kućanstvo koji unutar svojih instalacija ima priključeno postrojenje za samoopskrbu električnom energijom iz obnovljivih izvora energije ili visokoučinkovite kogeneracije, čije viškove energije unutar obračunskog razdoblja može preuzeti opskrbljivač s kojim postoji sklopljen odgovarajući ugovor. Opskrbljivač električne energije u svakom će obračunskom razdoblju izdati račun krajnjem kupcu kategorije kućanstva za razliku između preuzete i isporučene električne energije (kWh) u višoj i u nižoj dnevnoj tarifi od strane krajnjeg kupca korisnika postrojenja za samoopskrbu. Pritom se može javiti višak proizvedene električne energije u višoj ili nižoj dnevnoj tarifi, što je količina proizvedene energije koja je proizvedena povrh potrošene energije na obračunskom mjernom mjestu.

Brojne su prednosti ugradnje sunčane elektrane: računi za struju niži od 75 do 90 %; zaštita od rasta cijena električne energije; brzi povrat investicije (bez državnih poticaja nakon od 8 do 10 godina, a uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 4 do 6 godina); dugi životni vijek elektrane (paneli traju od 25 do 30 godina); rast vrijednosti nekretnine; ekološki doprinos. Nedostaci bi bili visok početni trošak (nekoliko tisuća eura); ovisnost o vremenskim prilikama; uvjetovanost krova koji bi trebao biti u dobrom stanju, nezasjenjen i orijentiran idealno prema jugu, jugozapadu ili jugoistoku; trošak zamjene invertera čiji je vijek trajanja od 10 do 12 godina.

Od 1. siječnja 2026. uveden je novi model obračuna (net billing), čija se računica oslanja na to kako i kada se troši električna energija. Mrežarina se plaća uvijek, pa tako za svaki kilovatsat koji se povuče iz mreže (primjerice noću) plaćate punu cijenu mrežarine, bez obzira na to koliko ste struje dali mreži tijekom dana. Struju koja se proizvede, a ne potroši odmah, nego se pošalje u mrežu, opskrbljivač otkupljuje po znatno nižoj cijeni. Zato isplativost ovisi o postotku samopotrošnje – koliko se struje potroši izravno u trenutku kada ju paneli proizvode (otprilike između 10 i 16 sati).

Kažu da je korištenje solarne energije jedan od načina na koji ljudska inteligencija uzvraća ljubav prirodi, a mene raduje što sve veći broj ljudi pokazuje interes za to područje.