Kuća Knežević je arhitektonski biser koji je preživio sve preinake i rušenja
Kuća prizemnica sagrađena 1817. godine nalazi se u zavojitoj Gojkovićevoj ulici, u Donjem gradu
U kratkoj i zavojitoj ulici koja je ime dobila po osječkom grafičaru Jovanu Gojkoviću, a u prošlosti se zvala Biskupska ulica, unatoč preinakama i rušenjima još se nalazi nekoliko arhitektonskih dragulja iz 18. i 19. stoljeća. Jedna je od tih vrijednih arhitektonskih starina, danas potpuno reduciranog pročelja, i prizemna kuća s izrazito visokim krovom i sačuvanim izvornim dimnjakom, koja je, koliko za sada znamo, pripadala obitelji Knežević.
Na karti Osijeka nastaloj prilikom prve katastarske izmjere, 1863. godine, kao vlasnik izrazito velike parcele s velikom kućom i još većim dvorištem naveden je Kazimir Knežević. Desetljeće poslije, 1874., kao vlasnik kuće upisan je Aleksander Knežević, koji je vlasnikom bio do kraja 19. stoljeća, kada je, 23. prosinca 1899., kuću od njega kupila Josephina Voglsang, koja se u Osijek doselila iz Galicije. Tri godine poslije kuću su, 15. studenoga 1902., kupili Josef Wilhelm i supruga Maria, rođena Bertl, koji su se u Osijek doselili iz Inđije, u Srijemu. Godine 1911. vlasnik kuće postao je njihov sin Josef Wilhelm mlađi i njegova supruga Barbari, rođena Koch. Godine 1917. kuću su kupili Antun i Juliana Schnur, a 1936. vlasnica polovine kuće postala je Terezija Ebner.
Kuću je nakon završetka Drugog svjetskog rata nova narodna vlast konfiscirala. U vrijeme izrade Skrižaljke podataka o broju zgrada, stanova, prostorija i stanova grada Osijeka, 1911. godine, vlasnici kuće još su bili supružnici Josef i Maria Wilhelm. Kuća je naznačena kao prizemnica s 11 soba, 8 kuhinja i 11 nusprostorija, organiziranih unutar osam jednosobnih i dva dvosobna stana. Zahvaljujući fotografiji ove kuće nastaloj početkom 20. stoljeća znamo da je pročelje kuće bilo vrlo bogato ukrašeno štukodekoracijom, koja je obavijala svih šest dvokrilnih prozora, čija su se krila otvarala prema van. Na slici se vidi i da je ulazna kapija bila flankirana visokim zidanim stupcima, na čijim su vrhovima bile postavljene vitke kamene urne s reljefnim ukrasima, čiji je autor možda, daljnja će istraživanja, nadamo se, pokazati, bio osječki kipar Ludwig Anrath, koji se 1902. oženio kćeri Wilhelmovih Barbarom.