U Rimskom Carstvu u kojem su apostoli propovijedali bilo je mnoštva naroda, jezika, kultura, vjeroispovijesti. K tome je društvo bilo šaroliko: bogati zemljoposjednici, srednji sloj društva, zatim proleteri – rimski građani koji su svoje načelno pravo glasa prodavali onima koji su im nudili kruha i igara. Konačno, tu su bili i robovi, najniži sloj društva. I onda Pavao kaže da je novina Kristova djela u tome da svi ti različiti ljudi po Duhu Svetome čine jedno tijelo: “U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni.”

Pavao stavlja zajedno Židove i Grke, što je u ono vrijeme izgledalo nespojivo. Židovi su bili silno ponosni jer su vjerovali da su oni izabrani Božji narod. Po Mojsiju njima je Bog predao Deset zapovijedi. Cijeli Stari zavjet jest knjiga koja je među njima nastala. U svojoj vjeri oni su osobito pazili na obrednu čistoću, tako da su s visine gledali na sve druge narode. S druge strane, Grci su bili izuzetno kulturan narod. I današnja znanost u velikoj mjeri počiva na grčkoj filozofiji matematici, astronomiji, graditeljstvu, književnosti i likovnoj umjetnosti. Zato su Grci također ostale narode, pa i osvajače Rimljane, gledali svisoka. I onda ta dva naroda ujediniti u jedno tijelo! Još je jača bila podjela na robove i na slobodne. Te dvije skupine staviti na istu razinu?

Upravo to Pavao hoće reći. Krist spašava svakoga čovjeka dobre volje i ne gleda tko je tko. Za Boga jednako vrijedi svaki čovjek, Grk ili Židov, rob ili slobodnjak, bogat ili siromašan, vrhunski intelektualac kao i nepismena osoba. Svi smo mi jednakopravni, a po Duhu Svetome svi krštenici čine jedno Tijelo, čija je glava Krist. Čovjek gleda ono što je izvana, a Bog gleda što je u srcu. Štoviše, Bogu su na poseban način mili upravo oni koji osim njega nemaju nikakvu zaštitu. Zato, prije nego što padnemo u napast da se uspoređujemo ili da sami sebe smatramo većim, zaslužnijim ili boljim od drugih, pomislimo da nam je Bog svima Otac i da pred njim jednako vrijedimo. Naprotiv, čovjek koji sam sebe uzdiže, ne čini dobro samome sebi. Veli apostol Jakov: “Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.” Dobro je nad ovim zastati.