Neke temeljne stvari djeca uče još u vrtiću. Tako tete govore dječici kako sve mogu voljeti svoju mamu. Da je zagrle, poljube i kažu da je vole, to se podrazumijeva. Međutim, samo to? Ne. Mudre tete kažu da dijete voli svoju mamu tako da pospremi svoje igračke, da sprema svoje stvari, da pomogne mami pospremiti stol. Slično vrijedi i za tatu. Očito, ljubav nije samo u lijepim riječima i u poljupcima. Ljubav se pokazuje djelima.

To isto govori Isus svojim učenicima: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.” To je ono temeljno za današnje kršćanstvo. Ima među nama onih koji poštuju kršćansku baštinu kao temelj europske kulture. Poštuju blagdane i običaje, djecu će krstiti, vrlo vjerojatno će se u crkvi vjenčati, a za sprovod će svakako tražiti svećenika. Sve ostalo je za njih stvar izbora. Drugi su, opet, nešto više privrženi Crkvi. Uglavnom dolaze na misu, poštuju i Crkvu i svećenike, nastoje vršiti barem neke Božje zapovijedi, ali ipak žive vjeru na svoj način i to tako da baš ne prihvaćaju sve što Crkva smatra važnim. Zato će takvim površnim vjernicima izgledati normalno ono što po kršćanskom shvaćanju uopće nije normalno, kao, na primjer, da mladi godinama prije braka žive zajedno. Jednako će tako reći da je pobačaj po sebi zlo, ali, eto, nužno zlo. Jednako će tako smatrati da su normalne lake i olake rastave, kao i bračna nevjera. I uza sve to će biti uvjereni da su istinski kršćani.

A Isus je tu jasan. “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.” Upravo to. Čuvati, odnosno vršiti zapovijedi. I onda kada to nije lako, i onda kada današnji svijet posve drukčije čini, i onda kada to izgleda neostvarivo i nerazumno. Ljubav se ne pokazuje samo lijepim riječima, zagrljajima i poljupcima. Ljubav traži posvemašnje pristajanje, ljubav traži žrtvu. Pitajte samo roditelje kako oni vole svoje dijete. Ljubiti Boga, ljubiti Isusa, znači pristajati uz Krista, onoga Krista koji je i po cijenu vlastitoga života ostao Bogu vjeran. Ljubiti Boga znači, poput blaženoga kardinala Stepinca, ostati Bogu i Crkvi vjeran i po cijenu nepravedne osude i zatvora. Rekao bi Isus: “Tko ima uši, neka čuje.”