Istina je kojiput i tvrda i bolna, ali u isto vrijeme istina oslobađa onoga koji ju prihvati. U svojoj prvoj propovijedi Petar govori okupljenim sunarodnjacima: “Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.” Strašno. Dali su pogubiti utjelovljenoga Sina Božjega, dali su pogubiti dugo iščekivanog Mesiju, odnosno Krista. Ima li što gore za čovjek vjernika? Kao da im je puklo pred očima. Stid i kajanje preplavilo im je srce i dušu. I što sada? Djela apostolska dalje izvješćuju: “Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: ‘Što nam je činiti, braćo?’”

Upravo tako. Duboko potreseni. Ne očajni, ne beznadni, ne samosažaljivi. Duboko potreseni priznaju svoju veliku zabludu i strašno zlo kojem su oni na svoj način bili uzročnici. Zato s povjerenjem i nadom pitaju apostole što im je činiti. Vidjeli su da ih apostoli ne žele suditi, nego da im naviještaju kako se mogu promijeniti, da im žele pokazati put kojim će umiriti svoje srce i kojim će se pomiriti s Bogom.

Dobro je da sami sebe pogledamo u tome svjetlu. Veli crkveni himan: “O felix culpa – Sretne li krivnje!” Učinili smo neke ružne stvari. Neke baš jako ružne. Za neki bismo rekli da su neoprostive. Međutim, što će učiniti mudar čovjek, Božji čovjek? Neće očajavati. Neće dopustiti da ga osjećaj krivnje dovede do beznađa. Naprotiv, “duboko potresen” zbog ludosti koje je počinio, mudar čovjek priznat će svoju pogrešku, izvući pouku iz onoga što je učinio i potruditi se pronaći ispravan put. Takvog čovjeka s druge strane raširenih ruku čeka Isus, koji nije došao zbog pravednih, nego zbog grešnih, koje poziva na obraćenje. Konačno, veli Isus da je na nebu veća radost zbog jednog obraćenog grešnika nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Zato, rekao bih, neka naša “potresenost”, naša iskrenost bude početak novoga, čovječnijeg puta, neka naša potresenost zbog naših ludosti bude početkom nove istinske radosti, jer je Bog uz nas, Bog koji prašta, Bog koji nas upućuje na pravi put i koji nam daje snage da tim putem i idemo. Blago onome tko živi u toj nadi i u toj radosti.