Europski potrošači obožavaju naručivati stvarčice s Temua, AliExpressa i Sheina, kineskih platformi s kojih godišnje na tržište Europske unije pristigne više od pet milijardi malih pošiljki. To znači da ih dnevno pristigne oko petnaest milijuna. Golema je to brojka zbog koje su institucije Europske unije odlučile uvesti stroža carinska pravila ne bi li zaštitile europsko tržište i osigurale pravedniju tržišnu utakmicu. Preko leđa potrošača, dakako.

E sad, postavlja se pitanje zašto potrošači masovno naručuju proizvode iz Kine. Je li u pitanju samo niska cijena ili i nešto drugo? Dakako da su ekstremno niske cijene proizvoda, kao i besplatna dostava, najprimamljiviji razlog tolikog broja narudžbi, ali ne i jedini. Drugi je razlog nepregledan izbor najrazličitijih artikala kojemu europski trgovci naprosto ne mogu parirati (to je ujedno razlog zašto i ja ondje volim štošta naručiti – krajnje sam izbirljiv kupac i želim kupiti točno ono što sam zamislila, u detalj, a što kod europskih trgovaca često ni približno ne pronalazim, pri čemu uopće ne mora biti jeftino, ali mora biti točno ono što sam htjela). Zbrojimo li dva i dva, jasno je otkud toliki interes Europljana za kinesku ponudu.

No Vijeće Europske unije potvrdilo da se od 1. srpnja 2026. godine stvari znatno mijenjaju. Razlozi su povećanje proračunskih prihoda Europske unije i država članica, kao i zaštita europskih trgovaca koji na uvoz robe na veliko plaćaju carine, a na pojedinačne pakete male vrijednosti iz Kine ne naplaćuje se carina. Zatim, suzbijanje carinskih prijevara jer procjenjuje se da je za čak 65 % pristiglih malih paketa prijavljena manja vrijednost od stvarne, kako bi se izbjeglo plaćanje carine. Razlozi su i ekološke prirode jer pojedinačne dostave enormnog broja paketa povećavaju količinu ambalažnog otpada i emisije ugljikova dioksida. Spominje se i veća sigurnost i kvaliteta proizvoda s obzirom na to da mnogi proizvodi kupljeni izvan Europske unije ne zadovoljavaju europske standarde sigurnosti, zdravlja i zaštite okoliša. Potonji mi je razlog osobito zanimljiv, s obzirom na to da europski trgovci identične proizvode prodaju na europskom tržištu, ali po mnogo višoj cijeni – tada, naime, sigurnost i kvaliteta nisu upitni.

Kako god, od 1. srpnja 2026. do 1. srpnja 2028. primjenjivat će se jedinstvena privremena carinska pristojba od tri eura i za pošiljke male vrijednosti (do 150 eura) koje ulaze u Europsku uniju, a dosad su bile izuzete od carinskih davanja. No to nije sve. Ta se tri eura neće obračunavati po pošiljci, već po svakoj kategoriji proizvoda unutar pošiljke, i to prema brojnim tarifnim potkategorijama. Primjer: naručite li u paketu pamučnu majicu, kaput od vune i svilenu bluzu, na svaki će se od tih proizvoda obračunati po tri eura jer pripadaju različitim potkategorijama – odjevnim predmetima od pamuka, vune ili svile, što ukupno iznosi devet eura carine. Nađe li se u paketu i, primjerice, silikonska maskica za mobitel, obračunava se još tri eura. Pa metalna gulilica za povrće – još tri eura. Pa drvena dječja igračka – još tri eura. Pa neki komad bižuterije – još tri eura. Pa neki alat – još tri eura. Dodatna se tri eura neće obračunavati na svaki proizvod posebno samo ako su svi ti proizvodi unutar iste potkategorije, pa će tada tri eura biti obračunana samo jednom.

Zvuči komplicirano? Suludo? Razočaravajuće? Vidjet ćemo. Dotad valja razmisliti o tome kako doskočiti najavljenim pravilima i minimizirati troškove, kako bi se kupnja ipak isplatila. Od 1. srpnja 2026. dijeli nas još nekoliko mjeseci, pa si još možete naručiti sve ono što će poslije podlijegati carini. Jednom kad nova pravila stupe na snagu, bilo bi mudro pripaziti na to da naručena kineska roba dolazi iz europskih skladišta (npr. iz Njemačke ili Poljske), jer na takvu se robu carina neće primjenjivati, pri čemu filtar takve opcije slanja nudi platforma AliExpress. Također, mudro bi bilo artikle unutar jedne narudžbe grupirati po potkategoriji, primjerice više majica od pamuka ili više komada bižuterije, pri čemu treba biti oprezan jer različiti proizvodi ipak mogu lako pripasti nekoj potkategoriji koju niste predvidjeli. Također, više osoba može napraviti jednu narudžbu u kojoj ćete planirati grupiranje po potkategorijama, pa podijeliti trošak od tri eura koji će biti naplaćen samo jednom za sve artikle u istoj potkategoriji.

Kako god bilo, vjerujem da mnogi potrošači ipak neće odustati od dalekoistočne kupnje jer čak i ako svaki proizvod na kraju bude skuplji za ta tri eura, i dalje će biti jeftiniji od istog takvog proizvoda koji se prodaje na europskom tržištu, gdje se cijene već poslovično nabijaju do neba, a izbor robe nije ni približno primamljiv.