Kad čovjek proputuje gotovo cijeli svijet, onda je za očekivati da nije uvijek spavao u hotelima s pet zvjezdica – nego i na neobičnim mjestima. Već sam davno pisao o spavanju na tvrdim aerodromskim stolcima, vlažnoj klupi ispred podgoričkog aerodroma, koji je noću zatvoren jer se Crnogorcima ne radi u pozne sate, jeftinom hostelu uz aerodrom u čileanskom Santiagu iz kojeg sam izišao “obogaćen” stjenicama i na još mnogo mjesta koje je nemoguće i zamisliti.

Doživljaj i ušteda

Kad ste putnik – i spavanje je doživljaj i ušteda. Tako npr. nema logike da ćete uzeti hotelsku sobu ako imate pet sati čekanja do sljedećeg leta, jer dok, uz uobičajene gužve u transportu, stignete do hotela, platite, već morate natrag! Treba biti ekonomičan i lukavo birati vrijeme letova kako ne bi došlo do puno praznog hoda. Kada sam dobro naspavan, sve je odlično, a kada mi nedostaje sna, osjećam se kao medvjed i brkam pojmove, vjerojatno baš kao i većina putnika. Čak se i sam sebi čudim kako za leta mogu spavati bez prestanka i po desetak sati.

Postoji putovanje koje doista nikada ne mogu zaboraviti, a to je putovanje rijekom Amazonom. Na proputovanju iz Surinama preko Francuske Gvineje do Rija de Janeira, dio puta sam odlučio spavati na palubi. Samo sam trebao kupiti viseću ležaljku (u trgovini na brodu za desetak eura). Putovanje od brazilske Macape do Belema (a dalje sam, do Rija, letio) traje otprilike od 26 do 28 sati, uz simpatičnu cijenu od 250 reala, ili četrdesetak eura. Ni sam nisam znao jesam li bio spreman za takvu pustolovinu, posebno jer sam u redu za ukrcavanje uočio mnoštvo venezuelskih izbjeglica, ali pokazalo se da je putovanje bilo pravi bombon, jer sam se čak uspio i odmoriti. Spavati u visećoj ležaljci pravi je užitak, kada sam uhvatio dobar balans, odmah sam zaspao, a omiljeni san mi se događao u kasno popodne. Svi kasno idu spavati, posebno jer je na brodu bila i mala kantina u kojoj se moglo kupiti piće, a izvrsna kuhinja brodskog kuhara pridonijela je da moje putovanje Amazonom prođe gotovo savršeno. Naravno, upoznao sam puno novih ljudi, od brazilske elegantne učiteljice koja je dobro znala samo jedan jezik pa sve do kolumbijskog nogometaša koji je s djevojkom putovao Brazilom, a natucali su i engleski. Inače, moj je portugalski katastrofalan, ali španjolskim odlično baratam, pa dobro dođe u kriznim situacijama. Obrok je obično koštao nekoliko dolara, sastojao se od ribe, krumpira i salate, a mogao se platiti čak i karticom. Mislim da se naplaćivao po težini porcije, a kilogram je koštao samo četiri eura!

spavanje spava

SLOBODAN KADIĆ

Rasprodan VIP

Plovio sam brodom “Ana Beatriz”, koji iz Macape do Belema plovi dvaput tjedno, četvrtkom i nedjeljom. Naravno da su dostupne i kabine i VIP sobe, uz posebnu doplatu, ali, vjerovali ili ne, iako su bile tridesetak eura skuplje, bile su već rasprodane. Sjećam se odlične higijene na brodu, tuševi i WC kabine su blistali, bili su odvojeni i prostrani. Ako se ikada nađete u Macapi, karte možete kupiti u luci Santana, na autobusnom kolodvoru ili online, ali prije im pošaljite mejl kako bi potvrdili da će brod doista isploviti. U luku treba doći ranije kako bi se osiguralo dobra mjesta za vješanje ležaljke (mreže) jer su palube zbog niske cijene – popunjene. Bilo je to novo iskustvo koje bih rado ponovio, čak i na istoj relaciji. Za dobre pustolovine nikada nije kasno, pa svima preporučujem da probaju nešto novo, iako to novo u početku izaziva čuđenje i zgražanje.

Da, da - u pola ljeta sam spavao u mreži na gornjoj palubi i bilo je prohladno, neobično, ali i seksi! Baš zato trebate probati..., jer pravi putnici uvijek vole sve što vole mladi.