Opet o vlakovima - reći će drage čitateljice dok uz jutarnju kavu, s cvijetom u kosi, svake srijede vjerno čitaju Putničke svaštarije. Vlakovi su moja neiscrpna inspiracija, vječna ljubav i nipošto ne mogu odoljeti da pokatkad i o njima ne prozborim, ali i o ostalim svekolikim željezničkim prispodobama.

Lijepa stanica

Za poteze Hrvatskih željeznica trebao bih imati svakodnevnu kolumnu, pa čekam doba kada će stati uz bok svjetskih željeznica te ponuditi brojne inovacije koje će se iznimno svidjeti hrvatskom putništvu. Ne znam je l’ postoji ta riječ, ali opet sam se zaboravio prijaviti na natječaj časopisa Jezik za izbor najbolje hrvatske riječi! Mnoge željeznice brinu se o svojim kolodvorima, a slučajno sam na proputovanju prema Budimpešti uočio izuzetno uredan željeznički kolodvor u mađarskom Pečuhu. Okoliš je laboratorijski čist, a postavljena su i drvena kola s posudama iz kojih sramežljivo vire rascvjetane maćuhice i ostalo proljetno cvijeće. Općenito, Mađarske željeznice (MAV) izuzetno se brinu o svojoj imovini, a posebno su napredovali po pitanju kvalitete putovanja, novih vagona, restorana… Ako vlakom iz Osijeka putujete prema Pečuhu, nakon po izgledu dosadne stanice Beli Manastir, pravo je osvježenje prva mađarska stanica Magyarboly, ali i ostale stanice na toj relaciji. Sumnjam da MAV izdvaja baš puno novca za uređenje eksterijera, ali zasigurno djelatnici osjećaju potrebu da sami nešto posade i tako uljepšaju inače tamni željeznički prostor. Još samo da malo više napreduju po pitanju ljubaznosti i bit će to tip-top jer mi se uvijek čini da baš i nisu gostoljubivi, ali možda je to moje intimno razmišljanje jer slabo divanim mađarski.

SLOBODAN KADIĆ

Dok se oko mene u IC vlaku broj 805 - Mecsek odigrava tarapana izjedanja sezonskih mađarskih sendviča, a nismo ni stigli do prve stanice od Pečuha, način na koji gladni putnici šuškaju škarniclima me baš inspirira da dalje tkam priču o Pečuškom glavnom željezničkom kolodvoru (Pécs vasútállomás). Važna je to polazna točka mojeg života jer sam baš iz te stanice započeo svoja bezbrojna putovanja diljem svijeta, od prvog samostalnog putovanja u Bratislavu (tadašnja Čehoslovačka) pa zatim prema Lavovu, Kijevu i Moskvi. Naravno, i danas iz tog lijepog grada putujem redovito prema budimpeštanskom aerodromu i natrag jer i dalje smatram da nudi puno povoljnije karte od našeg zagrebačkog, a i veći izbor.

Zgrada Pečuškog glavnog željezničkog kolodvora izgrađena je 1898. prema projektu arhitekta Ferenca Pfaffa u neorenesansnom stilu, koji je bio dominantan u javnoj arhitekturi srednje Europe krajem 19. stoljeća. Ovaj stil karakteriziraju simetrična pročelja, klasični elementi poput pilastra i vijenaca te pojednostavljena renesansna ornamentika prilagođena industrijskoj namjeni.​

Grad sa stilom

Neorenesansni dizajn naglašava monumentalnost središnje zgrade kolodvora, slično Pfaffovim projektima u Zagrebu i Karlovcu. Renovacija 2015. očuvala je originalnu fasadu kao zaštićeni spomenik kulture, a s maćuhicama na drvenim kolima i muzejskim primjerkom retrovlaka koji još uvijek harači mađarskim lokalnim prugama, kadar bi mogao biti autentična razglednica.

Već dugi niz godina preporučujem posjetiti Pečuh, vlakom ili automobilom. Shopping više nije isplativ kao nekad, ali grad vrvi prošlošću, prekrasnom arhitekturom i lijepo uređenim ulicama. Nemojte propustiti ni zgradu željezničkog kolodvora, a odmah u blizini se nalazi i simpatični kineski restorančić s terasom koji nikada ne propuštam, a onda od hrane ljutit odjurim na gemišt u središte grada… Da, da, Pečuh ima puno stila. Gradove s puno maćuhica treba cijeniti i dolaziti im u njedra. A za sve one koji već ovih dana planiraju putovanje, povlaštenu povratnu kartu od Osijeka mogu kupiti u mađarskoj aplikaciji MAV+ ili na osječkom željezničkom kolodovoru za nekoliko eura. I već sam u Budimpešti. Ó, Istenem!