Veli Pavao da nas je Bog “spasio ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih”. Na drugom mjestu Pavao odlučno tvrdi da se čovjek ne spašava po djelima Zakona, nego čistom Kristovom milošću. Lijepo. Međutim, znači li to da je posve nevažno što čovjek čini i kako čovjek živi, jer nas Bog ionako spašava besplatno a da mi tome ništa ne možemo ni dodati ni oduzeti, kako su neki kršćani vjerovali u vremenu reformacije? Neki su čak propovijedali da Bog od početka zna tko će od ljudi ići u raj, tko u pakao, pri čemu pojedinac tu ništa ne može promijeniti. Kako ti je suđeno, suđeno ti je, reklo bi se. To bi bilo i depresivno i strašno! Mi bismo onda bili kao programirani roboti koji neizbježno idu tamo gdje su programirani. Ne daj, Bože!

Kršćani – poglavito katolici – to ovako razumiju. Ne može čovjek sam sebe spasiti. To bi bilo kao kad bi se utopljenik htio spasiti tako da sâm sebe poteže za kosu. Kaže se u Vjerovanju da je Sin Božji “radi nas ljudi i radi našega spasenje postao čovjekom”, a to je Isus Krist, koji je sama sebe predao na križu, koji je umro i uskrsnuo i koji svojim predanjem spašava svakoga čovjeka koji to spasenje traži i prihvaća. I što onda treba činiti čovjek? Jednostavno, trebao bi živjeti u skladu s time. Pogledajmo čisto ljudski. Ako je Bog za nas toliko učinio da nas izbavlja iz grijeha i otvara nam vrata vječnosti – i to posve besplatno – zar ne bismo trebali biti zahvalni, kao što smo zahvalni svakome čovjeku koji nam u životu nešto posebno i veliko učini? Naprotiv, čovjek koji griješi, okreće se od Boga, ne prihvaća Božju ispruženu ruku i time se za nj otvara ona strašna mogućnost, da Boga odbaci za cijelu vječnost. Prisjetimo se. Isus svoju pouku često započinje riječima: “Ako hoćeš ući u kraljevstvo nebesko, onda…” Ako nećeš, tvoja je odluka i tvoja nesreća. U Otkrivenju Isus govori: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” Bog nam pruža ruku. Bog kuca na vrata našega srca. Bit će mudro da mu otvorimo. Samo on je naš Stvoritelj i naš Spasitelj. A tko drugi?