Kriptovalute su poput umjetne inteligencije – jedni pesimistično odmahuju rukom, nazivajući ih đavoljim poslom, a drugi u njima optimistično vide put u neku slobodniju budućnost. Bio ti pesimist ili optimist, najvažnije je jedno: znanje! Da svoje mišljenje temeljiš na (bar elementarnom) poznavanju kriptotržišta, a ne na rekla-kazala pričicama koje na kavama pričaju ljudi koji su razgovarali s ljudima koji su razgovarali s ljudima..., pa su, eto, uvjereni da baš oni o kriptotrgovanju znaju sve.

Činjenica je da interes za kriptovalute neprestano raste, osobito među mlađim potrošačima, pri čemu zabrinjava nerazmjer tog interesa i znanja kojim nužno (ne) raspolažu. Otkud onda interes? Mogućnost brze zarade primami ih da se upuste u rizik, ohrabreni informatičkim znanjem, koje, pak, nije uvijek u razmjeru s financijskim znanjem kojim raspolažu. Primjerice, vrijednost je bitcoina 2010. godine iznosila 0,003 dolara; da ste tada uložili stotinjak dolara, mogli ste kupiti čak 33.333 bitcoina, koji bi danas (konkretno, na dan pisanja ovoga teksta) vrijedili gotovo dvije milijarde dolara. Ali lako je biti general nakon bitke, jer 2010. godine većina ljudi nije bila toliko vizionarski raspoložena da bi mogla predvidjeti ovakav bitcoinov dugoročan rast. Dakako, od tada do danas bilježio je bitcoin i drastične padove (od 70 do čak 85 %), popraćene golemom neizvjesnošću, pesimizmom i gubitcima koje su ulagači pretrpjeli, što govori u prilog i koristima i rizicima ovakvog ulaganja, na koje mudar ulagač treba biti spreman, imajući u vidu da na cijenu bitcoina utječe niz faktora, od ponude i potražnje, preko konkurencije i zakonske regulative, pa sve do psihologije tržišta.

Što su uopće kriptovalute? Prva je i najpoznatija kriptovaluta bitcoin (postoje i mnoge druge, poput ethereuma, litecoina itd.), koju je 2009. godine stvorio anonimni programer ili grupa programera pod pseudonimom Satoshi Nakamoto. Riječ je o digitalnim zapisima o određenim vrijednostima i transakcijama evidentiranim na decentraliziranom blockchainu (mreži računala diljem svijeta) kojima se pristupa i upravlja s pomoću privatnih kriptografskih ključeva. Ulagači ili imaju svoje kriptonovčanike s privatnim ključevima s pomoću kojih se dokazuje da su baš oni vlasnici određene količine kriptovaluta ili se mogu koristiti kriptoburzom, na kojoj imaju korisnički račun, a burza drži privatne ključeve, što je, pak, posebna vrsta rizika.

U usporedbi s tradicionalnim novcem, kriptovalute su decentralizirane (ne kontrolira ih ni jedna centralna institucija, poput Hrvatske narodne banke), čime se postiže veća transparentnost, brže i jeftinije transakcije, veća privatnost korisnika i eliminira se rizik inflacije prouzročene tiskanjem novca. S druge strane, tradicionalni novac ima stabilniju vrijednost s obzirom na to da njegovu cijenu kontroliraju središnje banke, regulativa je jasna, mnogo je rašireniji od kriptovaluta te svakako uživa veću regulatornu zaštitu u slučaju prijevara.

Upravo su te prijevare potrošačima velik problem, pa u nastavku slijedi šačica savjeta kako se u kriptosvijetu od njih zaštititi. Klonite se:

1) obećanja o “zajamčenim” brzim i visokim prinosima i ponuda za ulaganje koje niste tražili, pa uvijek provjerite izvor odakle dolaze poruke, pozivi, e-pošta i poveznice

2) hitnog djelovanja, poput ograničenog vremena, jer prevaranti namjerno stvaraju osjećaj hitnosti

3) pravopisnih pogrešaka, čudnih URL-ova ili izostanka sigurnosnih pokazatelja; primjerice, sadržava li poveznica na internetsku stranicu “s” u “HTTPS”, kako biste se uvjerili u sigurnost te internetske stranice

4) otvaranja poveznica iz neželjenih poruka, instaliranja neslužbenih aplikacija, skeniranja nepoznatih QR kodova i sumnjivih privitaka, osobito .exe, .scr, .zip ili datoteka sustava Office s makronaredbama (.docm, .xlsm).

5) neprovjerenih kontaktnih podataka poduzeća jer prevaranti mogu tvrditi da su ovlašteni pružatelji usluga, pa radije samostalno provjerite registar ESMA-e kako biste utvrdili ima li pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom odobrenje za rad u EU-u (u RH pružatelji moraju dobiti odobrenje HANFA-e)

6) dijeljenja lozinke, privatnih ključeva ili seed fraza jer svatko tko ima pristup njima može preuzeti kontrolu nad vašim kriptosredstvima, a legitimna poduzeća nikada od vas neće tražiti lozinke ili sigurnosne kodove preko e-pošte, tekstualnih poruka ili telefona.

7) slabih i predvidljivih lozinki za vaše kriptoračune, koje treba čuvati u tajnosti

8) chat grupa, foruma i objava na društvenim mrežama koje prevarantima mogu otkriti previše toga o vašim ulaganjima, što vas čini lakom metom.

Ukratko, što je u vožnji pojas, to je u kriptosvijetu znanje, jer i mali propust može biti fatalan za ulagačevu imovinu.