Vila Fischer u Keršovanijevoj ulici sagrađena je prema projektu osječkog graditelja Ive Domesa 1936. godine. Na projektnoj se dokumentaciji kao naručitelji spominju supružnici dr. Alfred Fischer i Margita Fischer, rođena Sőke, a građevinska i uporabna dozvola odobrene su iste, 1936. godine.

O ovoj smo vili već pisali u ovoj kolumni, no povod je za još jedan članak nedavna obnova godinama zapuštene vile i postavljanje Kamena spoticanja. Nakon dugogodišnje zapuštenosti, a zatim početka obnove i proširenja vile Fischer, sretni smo da je vila obnovljena i da je ponovo u stambenoj funkciji.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

U pločniku ispred vile provizorno je 20. rujna 2024. godine, u sklopu Mjeseca židovske kulture, bio postavljen Kamen spoticanja, koji je nakon svečanosti, vjerojatno zbog opsežnih građevinskih radova na vili, odmah uklonjen. Nakon završetka radova Kamen je ugrađen u pločnik ispred Fischerove vile. Kamen spoticanja (“Stolperstein”) betonska je kocka dimenzija 10 x 10 x 10 cm s mjedenom pločicom na kojoj stoji kratki natpis koji sadrži ime i prezime žrtve, datum rođenja i sudbinu, deportaciju ili ubojstvo s mjestom i datumom smrti. Taj je komemorativni projekt osmislio 1992. godine njemački umjetnik Gunter Demnig s ciljem podsjećanja na sudbine stradalih u fašističkim progonima. Prvi je Kamen spoticanja postavljen u Kölnu 16. prosinca 1992. U Hrvatskoj je prvih 20 kamena postavljeno u Zagrebu 2020., 2021. postavljeni su u Čakovcu i Prelogu, 2023. u Koprivnici, u travnju 2024. u Karlovcu i 20. rujna iste godine u Osijeku.

Nedavnim dovršetkom obnove vile Fischer pred njom je obnovljen i asfaltni pločnik, a u njemu je osvanula i mjedena pločica prvog osječkog Kamena spoticanja. Na pločici je ugraviran sljedeći natpis: “OVDJE JE ŽIVIO/ALFRED FISCHER/ROĐ.1904./IZBJEGAO 1941./MAĐARSKA/UBIJEN 8.1.1945./BUDIMPEŠTA”. Alfred Fischer rođen je 28. svibnja 1904. u Osijeku kao sin osječkog trgovca Bele Fischera i Emilije Fischer, rođene Bihaly. Alfred se 27. prosinca 1931. oženio Margitom Sőke, rođenom 5 svibnja 1905. u Glini, i s njom je imao dvoje djece - kćer Lelju, rođenu u Osijeku 27. ožujka 1934., i sina Darka, rođenog u Osijeku 2. veljače 1938. Pravni je faklutet završio u Zagrebu te se nakon studija zaposlio u uglednom odvjetničkom uredu dr. Mosina Kleina. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je kao Židov izbirisan iz imenika hrvatske Odvjetničke komore, a ubrzo zatim prelazi u Mađarsku, gdje cijeli Drugi svjetski rat provodi u Budimpešti, u kojoj je ubijen 8. siječnja 1945. Njegovu obitelj, suprugu Margitu te kćer i sina, preko Drave je u Mađarsku prošvercao osječki odvjetnik, dr. Kamilo Firinger, koji je, kao 130. Hrvat, posmrtno, dobio titulu Pravednika među narodima, koja je 24. siječnja 2023. u Kulturnom centru u Osijeku svečano dodijeljena njegovim nasljednicima, kćeri Veri Piletić, rođenoj Firinger i unucima Ladi Firinger, Slavenu Firingeru i Mislavu Buriću. U obitelji Fischer sačuvan je Dnevnik dr. Alfreda Fischera, koji je objavljen 2022. godine pod nazivom “Još nekoliko dana/Budimpeštanski dnevnik 1944.”, a u rujnu 2025. objavljen je i prijevod ovoga Fischerova dnevnika na mađarski jezik.