Dolazi napasnik Isusu i kaže mu: “Ako si sin Božji…”, i onda mu nudi da učini nešto spektakularno: da od kamenja stvori kruh, da neozlijeđen padne s vrha hrama. Isus je to mogao učiniti. I što bi to značilo? Spektakli naslovne stranice tabloida. Isusu nije do spektakla. On je umnožio kruhove zato da nahrani narod te da bi mogao govoriti o euharistiji kao o hrani za vječni život. Neozlijeđen je hodao po uzburkanim vodama Genezaretskog jezera da učenicima pomogne da ga prihvate kao mesiju.

A mi, slabi i grešni ljudi, često želimo biti pod svjetlima reflektora, gdje je u pitanju pojavnost, izvanjskost, a ne ono što je stvarno u čovjeku. Pa će nekima biti silno važno da imaju posve određenu marku odjeće ili obuće, a nekima da imaju BMW s pogonom na sva četiri kotača… Drugi će, da bi zabljesnuli svijet društvenih mreža, ići na plastične operacije i činiti kojekakve ludosti, samo da se o njima piše i da skupljaju palčeve okrenute prema gore na kojima piše “like”. Što vam se čini, jesu li stvarno sretni u tome vječnom nastojanju da budu važni, viđeni, popularni?

Biblija nam pokazuje druge putove. Evo. Bog nas je stvorio na svoju sliku: dao nam je razum i slobodnu volju, a iznad svega dao nam je sposobnost da volimo i budemo voljeni, on nam po Isusu Kristu otvara cijelu vječnost. Nadalje, ako nam se dogodi da sagriješimo, Bog nam uvijek pruža ruku pomirenja i oproštenja. Uza sve to, Bog nas čini sposobnima da budemo oruđe njegove dobrote, praštanja, ljubavi, milosrđa. Toliko smo Bogu važni!

Mi ne preziremo priznanje i pohvalu za svoj rad i doprinos. Student se s pravom može radovati ako dobije rektorovu nagradu za svoj diplomski rad, Majka Terezija je zahvalno primila Nobelovu nagradu. Ali, ništa od onoga što je činila nije činila zbog Nobelove nagrade. Ona je znala da ju je Bog učinio oruđem svojega milosrđa prema najsiromašnijima od siromaha. Samo to je ispunjalo njezino srce dubokim mirom i radošću. Zato, bit će mudro da ne robujemo pojavnosti i izvanjskosti. Mi činimo ono što nam je činiti predano i s ljubavlju. Ako to ljudi priznaju, radovat ćemo se. Ako i ne priznaju, nećemo se pokolebati. Sve će na ovome svijetu proći. Samo jedno ostaje za svu vječnost. To su dobra djela učinjena iz ljubavi. Samo to.