Kršćanski su pisci svece rado prikazivali kao uzvišene i besprijekorne, do te mjere da se običan vjernik nije mogao s njima uspoređivati. To, naravno, ne stoji. Apostoli nisu bili besprijekorni. Bili su ljudi kao i mi. Pa ipak, u jednoj su stvari bili posebni. Evo. Na počeku svoga javnog nastupa Isus na obali Genezaretskog jezera vidi dvojicu braće: Šimuna Petra i Andriju. Bili su ribari. Isus ih pozove da pođu za njim. I što se događa? Veli evanđelje, “oni brzo ostave mreže i pođu za njim”. Potom Isus isti poziv upućuje drugoj dvojici braće: Ivanu i Jakovu. I oni “brzo ostave lađu i oca te pođu za njim”. Naravno, u tome trenutku oni nisu mogli znati što znači biti Isusovim učenicima, kao što u tome trenutku nisu znali tko je Isus. Oni su jednostavno osjetili u srcu da je Isus onaj koji daje smisao njihovu životu. Nisu oklijevali. Odmah su pošli.

Kako nam samo danas treba toga stava! Pogledajmo. Duboko u sebi svatko od nas zna što i kako bi trebao učiniti. Student bi konačno trebao redovito spremati ispite, mladi ljudi bi trebali preuzeti odgovornost i osnovati obitelj, supružnici bi trebali imati više osjećaja i razumijevanja jedno prema drugome, roditelji bi trebali više vremena posvetiti svojoj djeci, odrasla bi djeca trebala imati više poštovanja prema roditeljima, svi mi trebali bismo se odgovornije ponašati u svom poslu, a pogotovo u prometu. Konačno, svi bismo se mi trebali više posvetiti onome duhovnome: redovitije se moliti, doći na misu, pomiriti se s Bogom u ispovijedi… Trebali bismo. Kada? Sutra? Najesen? Kad završim studij? Kad mi dijete upiše fakultet? Kad odem u mirovinu? Ne i ne. Mi ne znamo što će biti sutra i hoće li sutra za nas uopće postojati. Ako nešto stvarno trebamo učiniti, neka to bude sada, danas, večeras. Velike stvari čini onaj tko odmah čini, bez odgađanja. Apostoli, obični, jednostavni i slabi ljudi ipak su smogli hrabrosti da bez puno premišljanja krenu za Isusom. Nisu odgađali. Danas kažemo da Crkva počiva na dvanaest temelja, a to su Isusovi apostoli. Rekao bih da je njihova temeljna veličina bila upravo u toj odlučnosti, u toj spremnosti, u toj vjeri da će im onaj koji ih poziva dati i snage da ga slijede. Možda nam oni upravo u tome mogu biti poticaj.