Vikati neće

10.1.2026.

Uđete u trgovački centar. Zapljusne vas buka. Iz zvučnika čujete glazbu, reklame, radioprogram. Jednako je tako u pošti, u kavanama, restoranima, u banci... Tek na svadbenim večerama! Buka je tolika da gosti ne mogu razgovarati. Međutim, kao da to nije dovoljno. Ljudi – ne samo mladi – hodaju gradom, voze se na biciklima ili romobilima sa slušalicama na ušima ili u ušima. Bez uvrede – kao da su svi ti ljudi na daljinsko upravljanje. I onda, kada dođemo kući, što prvo učinimo? Uključimo radio ili televizor ili pak sjednemo za računalo ili uzmemo mobitel u ruke. Buka i buka. Zagađenje bukom. Zar doista ne možemo biti bar na trenutak sami sa sobom ili pak pogledati sugovornika u oči i jednostavno razgovarati i slušati jedni druge? Je li to neka praznina u nama koju neprestano moramo nečim ispunjavati?

I evo nam opet biblijske mudrosti. Prorok Izaija za budućeg Mesiju kaže: “Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima.” Tako je Isus i činio. Prije svojega javnog djelovanja Isus se povukao u pustinju. Bio je sam sa sobom i sa svojim Ocem. U vrijeme svojega javnog djelovanja znao se povući u osamu, a ponekad je cijelu noć proveo u molitvi. Na njemu se stvarno ostvarilo Izaijino proroštvo: nije ni vikao ni bučao. U svojim javnim nastupima govorio je običnim ljudima, pristupao siromasima, primao bolesne i grešne, nije okretao glavu od stranaca. Bio je “krotka i ponizna srca”.

I za nas će biti važno stati i zastati. Na određeno vrijeme isključiti sve uređaje oko sebe. Pročitati Božju riječ. Otići u crkvu prije mise i obratiti se Bogu u jednostavnosti srca. Otići u prirodu bez slušalica. Osjetiti mirise i čuti zvukove koji nas okružuju… Jednako tako bit će važno odvojiti vrijeme za svoje najbliže. Zastati, čuti, poslušati, prići s razumijevanjem. U dubini duše svi za tim čeznemo. Kada je ono porok Ilija htio susresti Boga, Bog mu se nije javio ni u vihoru, ni u ognju, ni u potresu, nego u šapatu blagog i tihog lahora. Zato – bar na trenutak – udaljimo se od buke. Uđimo u svoje srce. Otvorimo se Bogu i bližnjemu. To je tako dobro i tako potrebno. Čak i za krvni tlak. Božja je to mudrost.