Tik-tak. Posljednji dan stare 2025. lagano otkucava. Dok neki dimnjačari jure u trgovinu kako bi prije zatvaranja kupili nekoliko boca pjenušca i grčke slatke naranče, vrijedne domaćice peku kolače za novogodišnju noć, a domaćini meso, uz nezaobilazno močenje grla rakijicom ili malo boljim vinom...

Čemu ih čuvati

Naravno, neki će svetkovati u hotelima, restoranima, diskoklubovima, kod prijatelja ili na trgovima. Što je bilo, bilo je, idemo sada ispočetka. Opet nam dolaze nove dijete, zakoni, nova prostranstva, novi pečati u putovnicama, nove prinove u obitelji, sve će biti nekako novo, a staro. Što se tiče putovanja, u ovoj je godini već sve rečeno, pa ću preporuke ostaviti za početak novog ljeta. Na današnji dan uvijek preporučujem svima da otvore sve butelje koje imaju u kući. Čemu ih čuvati, u današnja vremena treba uživati danas, a ne sutra jer svako je sutra u ovo ludo doba – prilično neizvjesno! Kraj godine uvijek budi osjećaje završetaka i novih početaka. Godina iza nas zatvara se kao knjiga sa žutim stranicama uspomena, dojmova i mnogih jutara. Iza svakog kraja stoji tiha zahvalnost za sve puteve koje smo prošli, osobe koje smo upoznali i trenutke koji su nas zauvijek promijenili. Vrijeme između starog i novog kalendara uvijek je poziv na usporavanje. To je prostor u kojem treba odložiti ono teško, nepotrebno, stvari koje nas više ne vode naprijed. Zaboraviti sitne nepravde, propale planove i neispunjena obećanja — jer kad prelazimo u novo poglavlje, ne moramo nositi sav teret starih stranica.

SLOBODAN KADIĆ

A što treba pamtiti? Pamtiti smijeh, spokojna popodneva na nepoznatim mjestima, putovanja koja su nam pokazala svijet, ali još više — nas same. Pamtiti trenutke hrabrosti, jer upravo iz njih nastaju buduće pustolovine. Silvestrovo nije samo noć vatrometa i zdravica, to je granica između “još jednom” i “počinje iznova”. Dok brojimo posljednje sekunde, svatko od nas zapravo planira novo putovanje — ne samo po kartama i zemljama nego i kroz vrijeme koje dolazi. Naziv Silvestrovo dolazi od pape Silvestra I. (314. - 335.), 33. nasljednika sv. Petra, koji je umro 31. prosinca i za čijeg je pontifikata Konstantin Veliki dopustio kršćanstvo Ediktom iz Milana 313. Svetac je postao zaštitnik stoke i od gube, ali nema izvorne veze s proslavama, običaji su preuzeti iz poganskih rituala, poput buke, vatre i maskiranja za protjerivanje zlih duhova.​ U Hrvatskoj se Silvestrovo spaja s europskim tradicijama: nova odjeća, ples i vatra simboliziraju obnovu, slično rimskim žrtvama Janusu ili indijanskim pročišćenjima.

Zelje i crni grah

Diljem svijeta tradicije se razlikuju: Španjolci jedu 12 bobica grožđa u ponoć za svaki mjesec u godini te za sreću i prosperitet, Skandinavci pale lomače, a u Hrvatskoj Fužine slave doček u podne za dvostruko slavlje. Vatrometi su moderni dodatci od 19. stoljeća, a o laserima da i ne pričam. U Italiji nose crveno donje rublje za ljubav i uspjeh, a u Škotskoj prvi posjetitelji nose darove poput soli, kruha ili viskija. U Danskoj razbijaju tanjure ispred kuća prijatelja (što više to bolje), a u Grčkoj režu kolač s novčićem. U Ekvadoru pale strašila napunjena papirom kako bi otjerali prošlogodišnje zlo, a u Brazilu nose bijelo za mir i skaču preko sedam valova na moru za ispunjenje želja boginji Lemanja. Na jugu SAD-a jedu zelje i crni grah za novac i sreću, a na Filipinima nose i jedu okrugle stvari. U Kini nose crveno protiv zlih duhova, pale vatromet i jedu dugačke rezance za dug život, a u Bugarskoj se udaraju grančicama po leđima za zdravlje. Na Novom Zelandu lupaju loncima za buku i sreću, u Nizozemskoj pale stare automobile, a u Mesijevoj Argentini nose ružičasto donje rublje za ljubav i koračaju desnom nogom naprijed!

Dragi čitatelji Putničkih svaštarija, neka vam 2026. donese kilometre inspiracije, lagan korak i pogled koji se uvijek usudi ići dalje!