U bivšem osječkom Savjetovalištu za potrošače ne radim već šest godina, ipak... jedan od tadašnjih gorućih potrošačkih problema ponavlja se i danas - ugradnja razdjelnika topline. U zgradama koje se griju preko gradske toplane sazivaju se sastanci ogorčenih stanara i panično se raspravlja o ugradnji razdjelnika, premda većina o njima ne zna gotovo ništa, a i ono što čuju, uglavnom su negativna iskustva onih koji su ih svojedobno ugradili, suočivši se s nizom problema.

Od 1. siječnja 2027. uvodi se obveza ugradnje razdjelnika u višestambenim zgradama s centralnim sustavom grijanja. Što znači da će nova, 2026. godina vlasnicima stanova biti godina odluke (i troškova). Pamtim potrošače koji su pristali ugraditi razdjelnike, a potom su mi se u očaju javljali jer su čak i za svoje garsonijere počeli dobivati enormne račune za grijanje! Potrošači su se osjećali krajnje nasamareno, a sada ajmo, Jovo, nanovo.

Razdjelnici su uređaji za lokalnu raspodjelu isporučene toplinske energije koji se ugrađuju na radijatore, u zgradama u kojima su svi stanovi spojeni na jedno, zajedničko mjerilo toplinske energije i gdje se troškovi ne dijele po stvarnoj potrošnji, nego po površini prostora. Dakle, razdjelnici NE mjere potrošenu toplinsku energiju, nego registriraju impulse prema razlici temperatura radijatora i okolnog prostora. A vrijednost jednog impulsa mijenja se iz mjeseca u mjesec, ovisno o ukupnoj količini toplinske energije isporučene cijeloj zgradi koja se očitava na zajedničkom mjerilu u toplinskoj podstanici i ukupnom broju impulsa koji su očitani s radijatora u svim stanovima tog mjeseca. Broj impulsa registriran na razdjelnicima služi za raspodjelu toplinske energije koja se mjeri na zajedničkom mjerilu. Nakon ugradnje razdjelnika, na kraju mjeseca, gradska toplana na zajedničkom obračunskom mjerilu u toplinskoj podstanici očitava ukupnu količinu toplinske energije isporučenu svim stanovima u zgradi spojenima na zajedničko mjerilo toplinske energije. A tvrtka s kojom stanari sklope ugovor o očitanju razdjelnika svaki mjesec daljinski očitava impulse s razdjelnika unutar stanova te dostavlja gradskoj toplani podatke o broju očitanih impulsa za svaki stan.

ARHIVA

Vrijedi li ugraditi razdjelnike? Mišljenja struke drastično su podijeljena. Količina isporučene toplinske energije cijeloj zgradi trebala bi se donekle smanjiti, što ne znači nužno i niže troškove grijanja za svaki stan; neki čak dobiju i veće račune iako se griju manje nego prije! Što znači da nije dovoljno samo ugraditi razdjelnike nego i promijeniti navike – svih stanara – kako bi razdjelnici imali učinka. Ugradnja razdjelnika trebala bi motivirati potrošače da se ponašanju racionalnije oko potrošnje toplinske energije: smanje grijanje koje je dosad nepotrebno “kurilo”, poboljšaju izolaciju i stolariju u svojim životnim prostorima, razumno prozračuju prostorije umjesto da im prozori, kao dosad, budu širom otvoreni, kao i da imaju veću kontrolu nad svojom potrošnjom.

No onda se dogodi ne tako bajkovita stvarnost. Žustre svađe među vlasnicima stanova jer pojedinci ne žele ili financijski ne mogu uložiti u izolaciju stana i novu stolariju. Međusobne optužbe tko troši previše, tko premalo i tko nastoji sniziti svoj račun na štetu ostalih. Pojedinci počnu drastično smanjivati grijanje u svojim stanovima, što dovodi do stvaranja vlage, plijesni, oštećenja zidova i problema za cijelu zgradu. Stanovi u prizemlju, potkrovlju, na sjeveru, iznad garaža i prolaza ili na rubnim dijelovima zgrade dobivaju veće račune, iako se griju jednako ili čak manje nego ostali, pa nezadovoljstvo neprekidno ključa, jer ispada da nepravedno snose i troškove okolnih stanova. Revolt je i oko fiksnog dijela računa koji dijeli cijela zgrada, čak i ako uspiješ ostvariti uštedu u svom stanu. Brojne su reklamacije računa gradskoj toplani, kao i prigovori tvrtkama koje su ugradile razdjelnike, žaleći se na njihovu neispravnost, nepravilnu programiranost ili na neizblansiranost sustava centralnog grijanja. Problem je i što se u zgradi mogu ugrađivati uređaji samo jednog proizvođača razdjelnika, zbog jedinstvenog sustava očitanja i naplate, a računi za toplinsku energiju ne obuhvaćaju troškove ugradnje, očitavanja i održavanja razdjelnika topline, čiji je vijek trajanja pritom ograničen. A stanovi koji nemaju ugrađene razdjelnike bit će dužni plaćati mjesečnu naknadu za poticanje učinkovitosti grijanja u iznosu od 0,50 EUR/m² grijane površine stana.

Racionalizacija potrošnje – da, ali prije svega ulaganjem u toplinarsku infrastrukturu (!), pametnijom tarifnom politikom, energetskom obnovom zgrada i modernizacijom sustava grijanja na razini cijele zgrade. Dotad, razdjelnici su puka kozmetika.