Svi volimo hotelsku kozmetiku! Potajno je za uspomenu donosimo u svoj dom i danima nas može podsjećati na putovanja i nezaboravne trenutke s dragim osobama. Iako će se mnogi šokirati na pomisao da netko uzima bočice šampona ili kreme za tijelo iz hotelske sobe, smatram da je potpuno u redu ponijeti koju bočicu za uspomenu, iako hotelski ceh baš nije oduševljen takvim stavom.

Naravno, uvijek su u pitanju troškovi, a cilj je svakog hotela, pa i onog s pet zvjezdica, minimalizacija troškova. Onda su se dosjetili dispenzera kako gosti ne bi “krali” kozmetiku koju su platili! Hoteli nisu kao što su nekada bili, pa sad kupuju jeftine i nekvalitetne šampone, gelove za tuširanje, kondicionere i kreme za tijelo sumnjivih kompanija koje nježne sobarice ulijevaju u dispenzere koji se vrlo lako otvaraju i dopunjuju. Zašto to tvrdim? Nisu svi gosti hotela pošteni, a mnogi se od njih našale sa sljedećim gostima pa u dispenzere izliju razne tjelesne izlučevine… Teško mi je i pomisliti na te strahote, možda ste i vi u šoku, ali doista se mnogi gosti na društvenim mrežama žale na takve pojave. Zbog štednje sobarica samo ulije novi šampon, i to je to. Nikada u hotelima ne koristim dispenzere. Gotovo na svakoj recepciji gost može dobiti stari komplet kozmetike u bočicama, a nerijetko ponesem svoju kozmetiku od kuće. Kao iskusni putnici, trebate biti spremni na sve. Čast poštenim hotelima koji daju vrhunsku kozmetiku u bočicama, kao što čini većina Hilton ili Kempinski hotela. Bezbroj puta su mi sobarice nakon čekiranja donijele bolju kozmetiku, a na zahtjev recepcije – što smatram doista fascinantnom brigom o svojim gostima. Da zaključim, dispenzeri su hotelima došli kao naručeni kako bi mogli dijeliti loše šampone i uštedjeli, ali ih pokušajte izbjegavati zbog zdravlja i zdravog razuma.

SLOBODAN KADIĆ

Druga strahota u hotelima su aparati za kavu i grijači vode. Redovito su puni raznih bakterija, a kava koja je ponuđena zna biti napravljena od “zemlje crnice”, a ako se radi o kapsulama, prihvatite samo one provjerenog imena. Pravu kavu čovjek može popiti u hotelskom kafiću, a možda i u kafiću prekoputa hotela. O čajnicima i grijačima vode teško je pisati.

U ponekim hotelima u koje zalaze sumnjivi gosti, u potonjima se kuhaju hrenovke, pa i kobasice. Zamislite miris omiljene kave s okusom kranjske kobasice?! Hrenovke su u većini država najjeftinija hrana, a miris kobasica sam često znao doživjeti u londonskim hotelima koji privlače klijentelu različitih prehrambenih navika. Prljava kupaonica je nešto što gost nije zaslužio, dlake na podu jer je prijašnji gost obrezivao svoj tajni vrt ili vidljiva plijesan u kadi! Sobarice su u većini država plaćene po broju soba koje očiste u smjeni. Žure se i ne da im se čistiti glatke površine, lukave su i filozofski vudrene, a redovito očekuju napojnicu za nerad. Ima i radinih sobarica, ali sretnem ih dvaput godišnje i obično ranije odu u mirovinu jer se dobrano narade. Puno hotela u Južnoj Americi ne mijenja posteljinu nakon svakog gosta. Redovito sam tražio da mi zamijene posteljinu jer su na istoj bile dlake od prošle gošće ili gosta. Putniku može zasmetati i neudoban i ulegnut madrac, koji je totalno rasturen, pa se osjećate kao da spavate u vučjoj jazbini s oprugom između kralježaka. Da, i takvih madraca ima.

Jedna od strahota je i nedostatak grijanja u sobi, iako je već prosinac. Redovito pokupe daljinske upravljače klima-uređaja kako gosti ne bi trošili struju. Posebice se ježim privatnih apartmana s vlasnicama koje čuče pokraj vrata pokušavajući odgonetnuti koriste li gosti puno vode i struje. Izbjegavajte privatne apartmane, nisu vas dostojni!

Strahota su i tanki zidovi kroz koje u jutarnje sate prije prve molitve čujete zijevanje, roktanje ili klasičnu kakofoniju popraćenu povlačenjem vode u kupaonici. Kukce na jastuku danas neću spominjati, ali za sve gore navedeno, obratite se recepciji. Hoteli nisu kao što su nekad bili, ali budite hrabri i reagirajte odmah!