Od barokne kuće obitelji Ixt danas je ostao samo podrum

Obiteljska kuća Josipa Ixta u prvoj je polovini 18. stoljeća bila procijenjena na 500 forinti

24.11.2025.

Od visokoprizemne barokne kuće obitelji Ixt do danas je ostao samo podrum, a ostatak je kuće porušen prije desetak godina. Kuća Josipa Ixta u prvoj je polovini 18. stoljeća bila procijenjena na 500 forinti. Prema ulici bila je široka 6 hvati, 1 stopu i 5 cola, a bočno, uz južnog susjeda K zvijezdi, i jugozapadnog susjeda Matiju Davida bila je duga 7 hvati, 1 stopu i 6 cola. Stražnja strana kuće, prema istoku, uz susjede Planka i Reisingera, bila je 6 hvati, 2 stope i 10 cola, a uz sjevernog susjeda Mihovila Kocha bila je duga 7 hvati, 2 stope i 8 cola.

Kuća Ixt

Kuća Ixt

GRGUR MARKO IVANKOVIć

Kuća Ixt imala je zajednički bunar s kućom Plank, te je imala i svoj kanal. Kao svaka kuća u osječkoj Tvrđi, i Ixtova je kuća imala pripadajuće zemljište na području Novoga grada, a Ixtove su se pripadajuće oranice nalazile između oranica baruna Josipa Pejačevića i gradskog zemljišta te između gradske močvare i gostionice Sunce. Nakon Josipa Ixta vlasnici kuće u 18. i početkom 19. stoljeća bili su Ignatz Wagner, Antun Regele, Matija Wisura i Gašpar Schartel. Sredinom 19. stoljeća, 1863. godine, kao vlasnica kuće upisana je Terezija Seidling, a nekoliko godina poslije, 1874., kao vlasnik kuće naveden je Šandor Seidling. Aleksander, Šandor, Seidling po zanimanju je bio vrtlar, a 1870. postao je predsjednik odbora Gradskog vrta koji je slobodnim i kraljevskom gradu Osijeku predložio ukidanje pristojbi za plesove i zabave u plesnoj dvorani na prostoru Gradskog vrta, što je Grad Osijek prihvatio. Aleksander Seidling već je sljedeće godine umro, a na njegovo mjesto predsjednika odbora Gradskog vrta imenovan je Josip Čordašić.

Čini se da je Aleksander Seidling imao sina, koji se također zvao Aleksander i po zanimanju je bio urar. Urar Šandor Seidling bio je 12. svibnja 1887. imenovan za prisežnika mjesnog suda za Gornji i Nutarnji grad Osijek. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vlasnik kuće bio je Franjo Erny, a 1911. kao vlasnici kuće upisani su Franjo i Roza Erny. Ova prizemna kuća imala je dvije sobe, kuhinju i pet nusprostorija, a u njoj su stanovale tri osobe. Franjo Erny, rođen u Osijeku 1843., bio je po zanimanju krojački majstor. U braku s Osječankom Marijom Rozinom, rođenom Angster, imao je tri kćeri, Matildu, Elizabetu i Mariju, te četiri sina Rudolfa, Stjepana, Lavoslava i Franju, koji su svi rođeni, i umrli, u Osijeku u rasponu od 1866. do 1879. godine.

SIN URAR NASLIJEDIO KUĆU

Po svemu sudeći, vlasnik ove kuće nakon smrti Aleksandera Siedlinga postao je njegov sin Aleksander Seidling, koji je po zanimanju bio urar. Svoju je urarsku radnju imao na gornjogradskom glavnom trgu u ranohistoricističkoj kući vlasnika osječke šibicare Emericha von Reisnera. U svojoj je urarskoj radnji nudio sve vrste zlatnih i srebrnih gospodskih i damskih satova te satnih lančića, imao je i najveći izbor drugih vrsta satova, s njihalom, od stolnih do zidnih te električnih satova, a u ponudi je imao i glazbene kutije tvrtke Ariston s pratećim notama. Na ziferblatima njegovih satova najčešće stoji natpisi "Alex. Seidling/IN ESSEGG".