Neke biblijske tekstove trebamo nekoliko puta pročitati da bismo mogli razumjeti “što je pjesnik htio reći”. Tako u drevnom himnu Pavao kaže da je Krist “slika Boga nevidljivoga”, odnosno pravi Božji Sin te da je on “Prvorođenac svakog stvorenja”, odnosno da je u Kristu sve stvoreno. On je Prvorođenac, danas bismo rekli model, prototip po kome je sve stvoreno. Prema Bibliji je, dakle, Isus Krist istinski, idealan čovjek. To znači, kada je Bog stvarao prve ljude, odnosno prvog čovjeka, imao je pred očima Krista. Prema tome, upravo je on ideal kojemu bi svaki čovjek trebao težiti.

Međutim, po čemu je Isus savršen čovjek, onaj koji bi nam trebao biti model i uzor? Evo. Isus više puta naglašava da je smisao njegova života na zemlji samo u tome da u potpunosti čini ono i samo ono što Bog Otac od njega traži: “Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.” Ne zvuči baš primamljivo, uzmemo li u obzir da je Bog dopustio da Isus bude od ljudi posve odbačen, osuđen i razapet. Pa ipak, poput Krista, vjernik se neće pokolebati. Jer, ako Bog i dopusti da vjernika pogode nepravde, nevolje, muka i smrt, on će ga na koncu uvesti u istu nebesku slavu sa svojim Sinom Isusom Kristom. Naravno, nama ovdje na zemlji nikada neće biti jasno zašto Bog dopušta da neki ljudi osobito strašno trpe, nećemo nikada do kraja razumjeti zašto općenito na svijetu vladaju tolike nepravde, ratovi, mržnje, zašto pravednik trpi, jednako kao što ne možemo kao ljudi razumjeti zašto je i Isus morao baš toliko trpjeti. Ne znamo, ali vjerujemo da Bog zna, da Bog proviđa i da će Božja ljubav na koncu zasjati, što se pokazalo u Isusovu uskrsnuću.

S druge strane, ako ne prihvaćamo Kristov “model čovjeka”, za kim ćemo se povoditi? Za onim veličinama koje danas jesu, a već sutra su zaboravljene? Čovjek bez Boga prepušten je sam sebi, on je kao biljka bez korijena, on je kao otrgnuti list koji vjetrovi raznose po suhom polju. Biblijski pisac upravo duhovito opisuje čovjeka bez Boga: “Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini. Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu.” Zato, dobro je tražiti Boga. Samo on može dati smisao našemu životu, svim nevoljama i nepravdama unatoč.