Svaki hram, svaka crkva na svoj su način izdvojeno, sveto mjesto. Za Židove je njihov jeruzalemski hram bio sveto mjesto u kojem je prebivala “slava Gospodnja”. U najsvetiji dio toga hrama mogao je pristupiti samo veliki svećenik, i to samo na posve određeni blagdan.

Slično je bilo i u drugim drevnim religijama. Sveto mjesto bilo je “tabu” za običnog čovjeka. I Mojsije je morao izuti svoju obuću, jer mjesto na kojem je stajao bilo je “sveto tlo”. Nasuprot tome, prvi kršćani nisu imala hramova, nego su slavili euharistiju u privatnim kućama. I onda Pavao piše nešto neobično: “Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.” Što bi to značilo? Kako čovjek može biti hram? Evo: kršćani vjeruju da je Isus onaj veliki svećenik koji je samog sebe na križu žrtvovao za sve ljude. Kršćani sa svoje strane nastoje živjeti po Božjim zapovijedima, štoviše, nastoje obavljati svoje dužnosti i podnositi tegobe života da bi tako zajedno s Kristom sami sebe prinosili Bogu. U tome smislu su i vjernici poput Isusa i svećenici i žrtva, ali i hram gdje se sve to ostvaruje.

Pavao hoće reći da je silno veliko naše dostojanstvo. Mi smo hram Božji! Upravo zbog toga on dalje opominje: “Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.” Što je god vrijedno, treba njegovati, što je god uzvišeno, treba ga na poseban način čuvati i poštovati. A to je čovjek. Čovjek u svome duhu, ali i u svome tijelu. Zato ako, na primjer, čovjek sebe upropašćuje ovisnošću o alkoholu, opojnim sredstvima ili razvratnim životom, to onda nije samo njegov problem. On time upropašćuje Božji hram koji je u njemu, upropašćuje ono plemenito, ono božansko u samome sebi.

Stvarno, mi nismo ni svjesni, koliko smo veliki i uzvišeni pred Bogom. Pismo veli da nas je Bog stvorio sebi slične, te da nas je u Kristu učinio svojom posinjenom djecom, da nam je pripravio mjesto u nebeskom kraljevstvu zajedno s Kristom. Dobro je zastati nad tim. Veliki smo. Uzvišeni smo. U nama je božanska milost. U nama je duh Božji. Stvoreni smo za vječnost, za život s Bogom. Zato je mudro – koliko god je to više moguće – živjeti u skladu s tim velikim Božjim darom. Jer reče Pavao: “Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.”