Na južnoj strani nekadašnje Vojarske, a danas Firingerove ulice nalazi se jednokatna barokna ugrađena kuća s jako istaknutim rizalitom. Prema najstarijim poznatim podacima, kuću je 29. siječnja 1766. godine kupila Marija Ana Goschegg za 2400 forinti te ju ubrzo prodala 9. rujna 1776. grofu Goscheggu za 2500 forinti. Od grofa Goschegga kuću je 16. svibnja 1790. godine za 1721 forintu kupio Josef Opfermann, koji je kao vlasnik kuće zabilježen još 1798. godine, a zatim je vlasnik kuće postao Matija List.

Na katastarskoj karti osječke Tvrđe iz 1861. godine kuća je ucrtana kao dugačka zgrada uz ulicu s dugim krilom koje vodi do pred kraj dvorišta gdje se nastavljala gospodarska zgrada također velikih dimenzija. Kuća je zatim podijeljena na dva dijela, od kojih je lijevi, zapadni dio upisan kao vlasništvo Franza Zechmeistera, a desni, istočni dio upisan je kao škola osječke tvrđave. Lijevi dio kuće postoji i danas, a desni je porušen prilikom početka izgradnje dvokatne uglovnice Kraljevske realne gimnazije, današnje III. gimnazije. Za potrebe izgradnje monumentalne historicističke gimnazijske zgrade, sagrađene 1890. godine, porušene su tri barokne kuće u današnjoj Ulici dr. Franje Markovića te pola barokne kuće u današnjoj Ulici dr. Kamila Firingera.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Pred kraj 19. stoljeća vlasnica kuće bila je Marija Kostić, a 1911. godine kao vlasnik kuće upisan je Ferdo Sadil. Carski i kraljevski narednik Ferdo Sadil rođen je 1872. u Osijeku, gdje se oženio Osječankom Terezijom, a nakon njezine smrti drugi se put oženio, 1904. godine, Marijom rođ. Doner, koja je svijet ugledala u Barcsu 1875. godine.

Ova je jednokatna kuća imala 11 soba, četiri kuhinje i devet nusprostorija organiziranih unutar jednog jednosobnog, jednog dvosobnog, jednog trosobnog i jednog peterosobnog stana. Danas kuća ima široki kolni ulaz koji je rekonstruiran prilikom posljednje obnove jer je prije toga kolni ulaz bio zazidan i na njegovu se mjestu nalazio dućanski izlog s ulazom u lokal. Znatno istaknuti rizalit širine jedne prozorske osi smješten je na desnoj strani pročelja, nakon čega slijedi ulaz u lokal, koji je prethodno bio improvizirani ulaz u kuću te se do širokog kolnog ulaza nalaze dva dvokrilna prozora. Ispod kuće je podrum, čija se dva prozora nalaze u coklu kuće. Prvi kat ima pet prozorskih osi, od kojih je lijeva istaknuta u rizalitu. Rizalit u obje etaže ima i bočne prozore na obje strane kako bi se što bolje mogla promatrati ulica. Prizemlje je ukrašeno glatkim trakama rustike, a glatka je zidna površina kata dekorirana samo uz gornje dijelove prozora. Prozori su neobično rijetki za osječke prilike, gdje dominiraju dvokrilni prozori s jednim ili dva krila oberlihta, i više su nalik na prozore kakve često susrećemo na području Bačke, gdje se nalaze po dva para prozorskih krila smještenih jedni iznad drugih.