Dobar vam je bio onaj tekst o otvorenom razgovoru o novcu, susreću me čitatelji pa komentiraju temu moje posljednje ljetne kolumne, "osobito ideja da o novcu treba razgovarati i s djecom". Okupiralo me to. Razgovor s djecom o novcu kod nas je, očito, još na razini ideje, puke zamisli koja teoretski možda dobro zvuči, ali u praksi baš i nije zaživjela. Pa se pitam gdje su uopće - djeca - u tom nepreglednom svijetu potrošača? Koliko još ima ideja koje dobro zvuče, a nisu provedene? Čemu bi trebalo učiti djecu u obiteljima i školama? Evo mog prijedloga za šest lekcija koje bi ih učinile mudrim potrošačima, ali prije svega mudrim ljudima:

1) NOVAC NE PADA S NEBA – temeljna je ovo lekcija. Djetetu treba na prikladan način objasniti da tata i/ili mama odlaze na posao kako bi ondje zaradili novac. Tim se novcem plaća sve što je za život potrebno jednoj obitelji: hrana, odjeća, obuća, kozmetika, igračke, životni prostor, namještaj, voda, struja, grijanje, automobil, putovanja i sve aktivnosti. Ništa od toga nije nam palo s neba i nije se kod nas našlo slučajno; zato moramo marljivo raditi da bismo zaradili novac za sve svoje potrebe. I dijete možete naučiti kako "zaraditi" i cijeniti novac: ako, primjerice, pospremi svoju sobu ili stavi tanjure u perilicu, može biti nagrađeno nekom sitnicom koju želi. Učenje o uloženom i dobivenom, od malih nogu.

2) LIJEPO JE RADITI – kad smo već kod rada, djetetu rad ne treba predstavljati kao smrtnu kaznu, već kao blagoslov. "Jao, ne, jutro je, mrzim što moram ići raditi!" Bude li dijete svakoga dana slušalo ovakve kuknjave svojih roditelja, vjerojatno će i samo jednoga dana kukati što, zamisli ti tragedije, mora raditi. Da, za mene je rad blagoslov, i to ne samo zbog zarade. Volim se osjećati korisno, uživam u spoznaji da nešto stvaram za sebe i za svoju obitelj i zahvalna sam što sam živa i zdrava da se uopće mogu ujutro ustati i otići na posao, bio ponedjeljak ili petak. Čovjek koji ni o kome ne ovisi - za mene je to neprocjenjivo.

3) ZNANJE JE MOĆ - a neprocjenjiva je i moć znanja. Kad bi se na učenje, umjesto kao na nužno zlo, gledalo kao na privilegij, gdje bi djeci bio kraj. Poticati u djetetu strast za učenjem, strast za čitanjem, strast za zapitkivanjem i traženjem odgovora, strast za proširivanjem vidika, strast za razmišljanjem svojom glavom, to je prava stvar! Sve bi ga to trebalo oblikovati u odraslog čovjeka koji razmišlja kritički i drži do zdravih životnih vrijednosti, a upravo su to odlike mudrog potrošača.

ILUSTRACIJA

4) NE MOŽEŠ (I NE TREBAŠ) IMATI SVE – znate ono kad predlažu da se u škole uvedu uniforme kako bi se izbrisale materijalne razlike među djecom? Neće se tako izbrisati razlike. Niti bi se trebale izbrisati. Dijete treba naučiti da će uvijek biti djece koja imaju više, kao i djece koja imaju manje od njega. To je život. Ljude ionako ne vrednujemo po dubini džepa, već po dubini srca. Želiš li jednog dana imati više, svaka čast, potrudi se zaraditi. Ali i tad će biti imućnijih od tebe – nauči se živjeti s tim. Ne moraš imati baš sve što vidiš na policama dućana; dovoljno si dobar i ako to nemaš, osobito ako ti nije ni potrebno. Danas je to jeftini autić koji ima tvoj prijatelj iz vrtića, ali sutra to može biti skupocjeni automobil koji je, realno, iznad tvojih mogućnosti, ali ćeš se čak i zadužiti, samo da na van pokažeš da imaš: a nemaš. Upravo takvom nerazboritošću počinje većina potrošačkih problema.

5) NE VJERUJ SVAKOME – ne govori ti svatko istinu i ne želi ti svatko dobro. Zvuči kao crnjak, ali tako je. Treba dijete naučiti da promisli svojom glavom, prouči, odvagne i tek onda odluči. Kako inače u životu, tako i jednoga dana kad izraste u velikog potrošača. Susrest će se s mnogim nagovaranjima trgovaca da kupi "senzacionalne" proizvode i usluge. Gledat će sugestivne reklame koje puno više obećavaju nego što mogu ispuniti. Slušat će uvjeravanja gdje bi i kako trebao uložiti svoj novac. Zadesit će ga pokušaji prijevare osmišljeni tako da djeluju najuvjerljivije na svijetu. I u svemu će tome nastradati njegov novčanik. Potičimo djecu na promišljanje, naučimo ju da prije svega vjeruju sebi, pa će tako lakše filtrirati kada vjerovati drugome.

6) ZAUZMI SE ZA SEBE – uzalud su i posao, i zarađeni novac, i znanje, i razboritost, i samouvjerenost ako nisi naučio zauzeti se za sebe i svoja prava. Šutnja nije i nikada neće biti zlato, jedna je to od prvih lekcija koje bi se trebale svladati u roditeljskom domu. "Sagni glavu, umukni i ne talasaj" pripada nekim davnim, zatucanim vremenima kad se djeci pljuskom preko obraza pokazivalo gdje joj je mjesto. Volim vjerovati da su ta vremena prošla i da će neki novi klinci rado talasati uime svojih prava i pravde. A prava potrošača osobito su ugrožena. Šteta koja im se nanese, na globalnoj godišnjoj razini, broji se u milijardama, i milijardama, i milijardama eura. Sve je to nečiji zarađeni novac koji naočigled odlazi u vjetar. Može li se to spriječiti? Velikim dijelom može. Kako? Reakcijom! Ako je već starijim generacijama neugodno ili lijeno zauzeti se za svoja prava, reklamirati nedostatak proizvoda ili usluge, reći na sav glas, sjesti i napisati prigovor kako bi zaštitili svoj novac, odgojimo bar mlade generacije da im takva reakcija bude prirodan impuls, kad im trgovac stane na žulj. Ne zaštitiš li samoga sebe, nitko te drugi neće zaštititi. Naučiti dijete da samome sebi pruži ruku kad zagusti dragocjena je životna lekcija.

Kad bi škole podučavale ovakve lekcije osnaživanja malih ljudi, svijet bi, uvjerena sam, bio mnogo sretnije mjesto!