Nije lako razumjeti smisao i značenje molitve. Isus kaže: "Kad molite, ne blebećite kao pogani…Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete." Ako Bog zna što nam treba i prije negoli ga zamolimo, čemu onda molitva? A s druge strane čitamo da je Isus znao noć provesti u molitvi. Kako to razumjeti? Pa ipak, molitva je jedna od osnovnih oznaka kršćana. Veli Pavao: "Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti."

Molitva nije nekakvo umijeće kako od Boga dobiti ono što mi treba. Međutim, molitva je vjerniku uvijek korisna. Kao prvo, kada se čovjek obraća Bogu sa svojom molbom, on priznaje Božju veličinu i Božju moć. Priznaje da je on, čovjek, po sebi slab i nedostatan. Čovjek se u molitvi stavlja pod okrilje Božje u vjeri da će ga Bog kao svojega primiti i zakriliti, bez obzira na to hoće li se posvema ostvariti ono što čovjek moli. Drugo, kada molim za druge, ta me molitva oplemenjuje, oslobađa me sebičnosti i samodostatnosti. Takva molitva u meni razvije ono što je najplemenitije – ljubav prema bližnjemu. Treće, molitva mene obogaćuje, zato što se ne uzdam samo u zemaljske probitke koji su posve nestalni i koji me nikad u potpunosti ne ispunjaju. Molitva u meni budi ono duhovno, ono iskonsko božansko. Konačno, Bog nekad uslišava našu molitvu, ali nekada čini ono što baš i ne bismo željeli. Pogledajmo. Prije svoje muke Isus je molio svoga Oca da ga izbavi od strašne smrti na križu. Bog je učinio drugačije. Zato što svoga Sina nije ljubio? Nipošto. Bog ima svoje naume i svoje putove koji se ne slažu uvijek s našim željama, ali Bog nam uvijek jamči svoju blizinu. Zato je dobra i ona molitva u kojoj nismo uslišani. Ispunja nas ljubavlju prema bližnjima i prema Bogu, izdiže nas iznad ove zemlje koju ćemo jednoga dana – prije ili kasnije – ionako napustiti.

Valja moliti. To je ono božansko u nama. U dubini duše upravo za tim čeznemo. I još nešto. Na koncu svoje preporuke Pavao kaže: "Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre." To svakako vrijedi i za one koji mole prve subote u mjesecu. Bez srdžbe i raspre.