Pariz – grad ljubavi, macaronsa i štrajkova. I dok u sumorno predvečerje vučem poveći kofer do aerodromskog vlaka koji će me odvesti do željezničke stanice Gare du Nord u središtu grada, razmišljam kako me još čeka uzbudljiva noć. Srijeda ja, a baš tada je u Parizu opet bio najavljen prosvjed masovnog pokreta nazvanog “Blokirajmo sve” (Bloquons tout), a kao reakcija na nacrt proračuna za 2026., prema kojem se ukidaju dva državna praznika, zamrzavanje mirovina i manja izdvajanja za zdravstvo, a sve protiv francuskog predsjednika Macrona.

Kao u paklu

I, naravno, blokirane su prometnice, posebno one uz Gare du Nord i Place de la Republique, gdje je došlo i do sukoba s policijom. Naravno da podržavam samo nenasilne prosvjednike jer traže razumna prava, ali, brate mili, moje se putovanje baš zbog tih prosvjeda itekako odužilo. Iako sam na CDG (glavni pariški aerodrom) sletio u 20 sati, u hotelsku sobu u blizini metrostanice Colonel Fabien zakoračio sam oko ponoći?! Autobusni je promet bio blokiran, čuli su se vriskovi pijanih imigranata, dim se širio iz zapaljenih kanti za smeće, putnici su pokušavali hodati uz zidove obližnjih zgrada… Kao u paklu ili za vrijeme Francuske revolucije, samo nije bilo giljotine. Započela je kiša, učinila mi se grmljavina, kao da Trg nacije postaje prazan, a prosvjednici su dobrano išarali spomenik Trijumf Republike, glavno mjesto gdje Parižani prosvjeduju u obrani ljudskih prava i socijalne pravde.

Moulin Rouge

S.KADIĆ

Ne pamtim Pariz bez prosvjeda i štrajkova. Baš svaki put kada se nađem u gradu ljubavi, netko štrajka, od mljekara, uzgajivača lavande i livadskih gljiva, ribara, samoukih učitelja, krotitelja lavova, klobučara, niskih prostitutki, kontrolora leta ili kabinskog osoblja Air Francea. Francuzi su vječne bundžije, stalno se nešto bune i stalno nešto dobiju, unatoč tomu što pokazatelji govore da im je kvaliteta života izuzetno opala. Iako se mi bunimo jer je skupoća došla do grla, Francuzi iste proizvode i usluge plaćaju dvostruko skuplje, ali opet, imaju bolje plaće. Nisam protiv prosvjeda ako su razumni i za opću dobrobit, ma znate što želim reći. Mrzim nasilje i ratove, uništavanje imovine i blokiranje prometnica – ono prvo na što prosvjednici ciljaju kod ostvarenja svojih prava, a što je i logično.

Znam da je Parižanima teško, ali putnicima namjernicima koji u grad ljubavi lete desetke sati - posebno je teško. Blokirajući prometnice, prosvjednici čine čuda i navlače gnjev na lica onih koji će tamo potrošiti stotine eura, uživati u Moulin Rougeu i Eifffelovu tornju, jesti goveđi gulaš Bourguignon pirjan u crnom vinu, žablje krakove, tanke palačinke crepes i piti cafe au lait. Ah, kako sam bio ljut, ali putovanje nisam mogao odgoditi!

Naravoučenije je da kao vrli putnici dobro proučite trenutnu političku situaciju grada i zemlje u koje putujete i dobro se pripremite. Ako je opasno, odgodite let na nekoliko dana, posebice ako se radi o nekim važnim putovanjima poput medenog mjeseca nakon burnih svatova, prosidbe ili godišnjice braka. Vremena su takva da vrag uvijek vreba, a pritom ne treba zaboraviti da i naše Ministarstvo vanjskih poslova daje preporuke u koje je zemlje sigurno putovati, a u koje ne. Svakako provjerite i je li potrebna viza za državu u koju putujete (odnedavno i konačno možemo bez vize putovati i u Južnoafričku Republiku) te valjanost

Cijepljenje

Putovnice ili osobne iskaznice. Neke države zahtijevaju da putovnica vrijedi još 3 - 6 mjeseci nakon ulaska, pa treba biti oprezan. Naravno, dobro se informirajte o cjepivima i koje je cijepljenje nužno za ulazak u zemlju. U MVP-u preporučuju i da provjerite koje je veleposlanstvo nadležno za destinaciju, al’ moj je savjet da ih zovete isključivo ako je voda došla do grla. Diplomati vole mir, kubanke i rum, može i dobar konjak i ne vole kad ih se uzrujava, posebno kad to čine “dosadni” putnici baš u doba vikenda, kada se putovnice najčešće kradu ili gube. Ako nema hrvatskog konzulata, kao građani EU-a možete se obratiti bilo kojem konzulatu članice Europske unije. Za svaki slučaj, provjerite i informacije britanskog ministarstva, ali i Amerikanaca jer su puno detaljniji u svojim savjetima, što može biti korisno.

Na kraju balade, pitam se je l’ Pariz još uvijek grad ljubavi ili je to samo mit. Ljubav je u nama, a za sve ostalo – au revoir!