Nakon desetljeća vlakova i zrakoplova, danas dvaput putujem autobusom. Prvi autobusni prijevoznik poznata je češka kompanija RegioJet, a drugi – svima znani Flixbus. Od Karlovyh Vary do Praga za kartu u vrijednosti sedam eura u autobusu sam besplatno popio kavu i toplu čokoladu.

SLOBODAN KADIĆ

Brojnost linija

Da, da - u sredini modernog autobusa nalazi se ispravan višejezični kafe-aparat, a zamislite – putnici se mogu koristiti i toaletom u kojem ne nedostaje vode za pranje ruku. Na vratima ne piše – zabranjen ulaz, kako ga vozači poslije ne bi trebali čistiti. I sami znate da je većina toaleta i na daljim linijama diljem Hrvatske zaključana. Možda je i bolje, ako se dublje zamislim, jer sumnjam da bi sve blistalo kao u raju. WC u autobusu je nepraktičan, ne daj Bože da putnika zadesi velika nužda, a o trešnji i cupkanju u gradskoj vožnji da i ne govorim, jer ni modrice na čelu pri izlasku iz WC kabine nisu rijetke. Ipak, kada sve zbrojim, prekrasna usluga za čistu peticu RegioJeta. I opet kad usporedim s našim autobusima i uslugom, češki vozač nije bio raščupan, u ruci je imao novčanik i POS aparatić za prihvaćanje kartica, smiješio se i nije imao čačkalicu u zubima. Mislim da me razumijete. Naš bi vozač, čast izuzetcima, u ruci držao blokić za prtljagu i naplaćivao euro za svaki kofer jer naše kompanije tu stavku nisu sposobne uključiti u cijenu autobusne karte. I ne čudim se što hrvatsko autobusno tržište polako preuzimaju strani autobusni prijevoznici, poput spomenutog Flixbusa (o kojem obično mislim sve najgore, ali nekada može poslužiti) ili npr. Itabusa na relacijama kroz Sloveniju prema Italiji. Moja druga vožnja u prilično je udobnom sjedalu zelenog autobusa koji me je od Praga prevezao za 17 eura. Nekada su u Flixbusu dijelili slatkiše, a sada vas časte drskim vozačima iz Bugarske i Rumunjske koji jedva čekaju novu postaju da zapale "duvan". Služba za korisnike Flixbusa uglavnom je neučinkovita, sve češće nestaju koferi ili ih drugi putnici pogreškom ponesu kući pa nikad ne vrate. Teška je sudbina putnika Flixbusa, iako je za svaku pohvalu brojnost njihovih linija i jeftinoća, brojni kodovi za popust te jednostavna aplikacija i kupnja karata. Flixbus vozi cijelom Europom, ali i u Brazilu. U Turskoj su kupili lokalnu autobusnu kompaniju i postali izuzetno kompetitivni s cijenama na tom tržištu, gdje je vožnja autobusima kao svakodnevna molitva. Dakako, Slavonija je daleko od Zagreba, a osim što nema vlakova – i autobusi su rijetki, uz često nepredvidljivi red vožnje i skupe karte kada se kupuju istog dan kada se i putuje.

Taksi-usluga

Volim zrakoplove, vlakove, a autobusom idem ako baš moram. Ne volim grupna putovanja, ekskurzija mi je preko glave, ali kada se mora, mora se svakako, pa i autostopom ako treba, po onoj narodnoj Prijeko preče, naokolo bliže jer ponekad najizravniji ili najduži put nije najbrži, nego je najbrži onaj okolni, koji je ujedno bliži, ah, postajem filozof.

Novinske stupce već danima pune turistički skandali s taksistima koji diljem zemaljske kugle blate Hrvatsku, od Novog Zelanda do Njemačke. Stariji putnici rijetko se koriste Uberom ili Boltom, nekada budu komplicirani i ako vozač ne dođe, treba pisati pisma duga da bi vratili novac na karticu. Ali zakonom bih propisao debelu kaznu i možda potjerao u zatvor sve one koji pokušaju prevariti stranca i tako ocrniti našu zemlju. Čini mi se da neke arapske države imaju takav zakon, koji propisuje dvostruke kazne za zlodjela učinjena prema strancima. Naš Osijek ima plodonosnu taksi-scenu, od smilja do bosilja, i mislim da se tako loše stvari ovdje ne bi dogodile. Nedavno sam se Osijekom vozio u Uberu, vozač se toliko raspričao da je malo nedostajalo da Uber meni plati što sam s njim putovao i sretno doputovao. Takav je naš Osijek, pun sunca i dobrih ljudi... Sretan put, ma kamo i kako ovih dana išli, važno je da se putuje – pa i s raščupanim šoferom! n