Umjesto radosti podnese križ
Prema nekim mrežnim stranicama, kakav bi to bio idealan način života? Što se traži? Naravno: mladost, ljepota, uspješnost, bogatstvo; pa onda skupi automobili, vile s bazenima, privatni zrakoplovi, skupa odjeća, beskrajne zabave s egzotičnim jelima i pićima, s opojnim sredstvima. Život bez kakvih moralnih i inih ograničenja. A onda vidimo kako kod većine onih koji su sebi mogli priuštiti takav život uopće nije sve baš ružičasto: ružne rastave, ovisnost o alkoholu, lijekovima i drogama, duboka otuđenost koja dovodi do predoziranja ili čak do samoubojstva. A evo, takve su osobe i poslije smrti popularne i važne u očima svojih sljedbenika…
A Biblija, staromodna kakva već jest, čovjeku stavlja kao uzor posve drukčiju vrstu ljudi.
Evo kako pisac Poslanice Hebrejima ohrabruje kršćane koji su trpjeli velike nevolje i progonstva: “Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka… postojano trčimo u borbu koja je pred nama!” Ovdje se pod “svjedocima” misli na mučenike, one koji su svojim životom posvjedočili svoju vjeru. Takvi ljudi trebaju biti uzori vjernicima. I onda poslanica stavlja pred oči najveći uzor – Isusa Krista: “Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.” Znamo, Isus je bio odbio zemaljsku slavu koju mu je đavao bio ponudio. Vjeran svome nebeskom Ocu Isus je prihvatio čak i smrt. I evo, upravo po toj svojoj vjernosti Bogu, “Isus sjedi zdesna prijestolja Božjega.”
To govori Biblija. Zemaljska sreća koja bi bila sama sebi svrhom na dnu čaše uvijek ostavlja žuč. Ni jedna zemaljska igračka ne može ispuniti beskrajne čežnje čovjekova srca. S druge strane, vjernost Bogu, život prema evanđeoskim načelima ispunja čovjeka mirom i jamči da će mu srce cijelu vječnost biti ispunjeno savršenim mirom. Zato je važno stati, zastati i pogledati, što i tko su naši životni ideali. Treba zastati i pogledati, kako oko nas ima toliko dobrohotnih, dobrostivih i krasnih ljudi koji u običnim i malenim stvarima iskazuju svome bližnjemu razumijevanje, toplinu, praštanje, dobrotu, ljubav, koji u velikoj mjeri ižaravaju Božju ljubav. U takve ljude valja gledati. Ima ih oko nas. Zašto i mi ne bismo bili među njima?