U svim sudnicama u Italiji stoji natpis “Zakon je jednak za sve”. Pa ipak, i najstroži sud uzet će u obzir ne samo zločin nego i čovjeka koji ga je počinio: koliko je bio svjestan ili pak zaveden… Uzimaju se u obzir olakotne ili otegotne okolnosti. Nešto slično govori i Isus: “Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.”

Dobiti neku ulogu u društvu i u Crkvi velika je odgovornost. Evo, na primjer, kakve ljudske osobine Pavao očekuje od budućeg nadglednika, to jest biskupa: “Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; da svojom kućom dobro upravlja… ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio…” Puno se traži! Nevolja je kad netko žudi za visokom službom zato što je shvaća kao čast i vlast, a ne kao služenje. Upravo zbog toga razborit čovjek, Božji čovjek, neće hlepiti za nekim istaknutim položajima. Jer, što su čovjeku veće ovlasti, veća je i odgovornost. Zato, ako mi je nešto povjereno, trebam to prihvatiti i odgovorno i ponizno. Jer, služba je za služenje, a ne za uzdizanje. Tako u Knjizi Esterinoj stoji kako se kraljica Estera – u strahu za svoj život – skanjivala otići kralju i zauzeti se za svoj narod. Međutim, njezin joj stric poručuje da se ne skanjuje: “Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?” Zato se nitko se ne bi trebao oholiti zbog službe koju ima. Tako Pavao piše Korinćanima koji su prepirali koji je apostol veći, Apolon ili Pavao: “Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji… Božji suradnici.”

Svatko od nas treba s pouzdanjem preuzimati odgovornost kao roditelj, službenik, nastavnik, svećenik, profesor, vozač ili pak radnik. Ako me Bog želi na nekom mjestu, on će dati i mudrosti i snage da odgovorno vršim ono što mi je povjereno. Svi smo mi tek poslužitelji. Ako nam je puno toga povjereno, puno će se od nas i tražiti. Zato nije nevažno kako se ponašaju oni koji bi nas na neki način trebali voditi: roditelji, odgajatelji na svim razinama, svećenici, političari… Pri tome treba ozbiljno uzeti Isusove riječi: “Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.” Dobro je nad tim zastati.