Fama volat ili "glas kruži"! Tako bi stari Rimljani rekli kada bi se o nečem počelo šuškati, a to nešto je moglo biti čak i istinito! To sam odmah pomislio kada sam nedavno u našem medijskom prostoru pročitao vijest da bi se uskoro u zrakoplovnoj industriji mogla dogoditi prava revolucija. Ona se već dogodila kada se s papirnatih aviokarata s indigo-metodom preslikavanja uspješno prešlo na digitalne karte. To je bila velika vijest, a i danas putnicima čini život lakšim.

Prozirni fascikl

Zamislite samo da na letove jurite s papirom u rukama, iako i danas ima staromodnih putnika koji sve vole imati napismeno. Jedan sam od takvih, priznajem. Ne smatram se posebno staromodnim, ali prije svakog putovanja sve karte, ulaznice i hotelske rezervacije uredno složim u prozirni fascikl i ponesem sa sobom. Nikada ne znam što mi se može dogoditi s mobitelom, možda se razbije, možda bude ukraden, a možda ga jednostavno neću imati prilike napuniti. Bez aviokarte ili ukrcajne propusnice teško se može u zračnu luku, a što je sigurno, sigurno je. Ako čekiram odlazni let i nema pisača, zamolim nekoga na recepciji hotela da mi sve uredno "isprinta" kako bi moje daljnje putovanje teklo bez ikakvih zastoja. Vjerujte, na bjelosvjetskim sam aerodromima vidio puno ljudi kako pomahnitalo traže propusnice, mobitele ili utičnice, ne želim biti jedan od njih, ali i na to sam spreman.

SLOBODAN KADIĆ

O čemu je zapravo riječ? Planiraju se nove digitalne putne propusnice koje će zamijeniti ukrcajne propusnice i čekiranje, tj. prijavu za let. Putnici će svoje putovnice "ubaciti" u mobitele i sve aerodromske procedure proći kroz sustave prepoznavanja lica… Najavljuju to kao najveću promjenu u avioindustriji u posljednjih pola stoljeća, a to bi doista i bila. Potpuno to podržavam, a navodno će biti uvedeno već za nekoliko godina i moja će putovanja u budućnosti biti lakša. Međutim, jesu li svi putnici spremni za revolucionarne promjene? Zaboravljamo na starije generacije koje se i sada teško snalaze u digitalnom dobu, prijavama, čekiranjima i skeniranjima… Doći će vrijeme kada će osobe starije životne dobi morati imati obvezne pratitelje na putovanjima jer se teško snalaziti u tim svim silnim procedurama i jezicima (znano je da je bez znanja engleskog putovanje duplo teže).

Velika bi revolucija bila i da je Ryanair uveo letove u kojima putnici putuju stojećki za cijenu od četiri funte po karti, a o čemu je davno pisao engleski Daily Mail. Tada bi putnici stajali stisnuti kao pilići, naplaćivalo bi se korištenje toaleta (jednu funtu), a uklonilo bi se posljednjih deset redova sjedala te ih se zamijenilo s 15 redova vertikalnih! Tako bi u avion stalo dodatnih pedesetak putnika. Svašta. Kada letim Ryanairom, uvijek se pri iskrcaju osjećam kao neko pile, razbarušen i s bolovima u nogama. Sve sreća da je ta kompanija odustala od takvih ideja, barem se nadam. Nisu sve revolucije dobre, baš kao što su sve životinje jednake, a neke jednakije od drugih.

Osječki me aerodrom sve više veseli (unatoč tomu što ne volim male aerodrome), barem sada dok ipak donekle služi svojoj svrsi. Nisam imao prilike upoznati Ivana Kosa, uskoro bivšeg direktora Zračne luke Osijek, ali smatram da je napravio dosta za Slavoniju.

Mali poklon

Letovi Croatia Airlinesa za Muenchen dobra su odluka, vraćena je niskotarifna linija prema Londonu, zrakoplovi Trade Aira lete prema metropoli, a Croatia Airlines ljeti leti prema Splitu i Dubrovniku. Volio bih u Osijeku vidjeti obnovljeni putnički terminal, poslovni salon i letove nekih drugih kompanija poput Turkisha ili KLM-a, ali valjda će doći i to vrijeme jer naši su ljudi svagdje po svijetu, a Slavonci putuju sve više. Još kad bi Mađari nanjušili povoljne letove, sigurno bi iz Pečuha lakše dolazili do Osijeka nego do Budimpešte. Posljednji put kada sam bio na osječkom aerodromu nisu naplaćivali parking, što sam od srca pozdravio. Mali poklon putnicima izuzetno se cijeni. Nekad su putnici osječkog letališta zbog skupoće parkinga znali parkirati uz njivu uljane repice i polja suncokreta, ali ta je simpatična praksa sada nepotrebna. Kao ljudi mogu uparkirati ispred aerodromske zgrade i kao takvi popiti kavicu za smirenje ili nešto jače. Budućnost putovanja je blistava, trezveno i slobodno možemo reći: Zbogom čekiranje, živciranje i parkiranje! I odletjeti daleko, daleko… n