Na sjevernoj strani Vukovarske ulice, na potezu između Ulice kralja Petra Svačića i Huttlerove, nalazi se visokoprizemna kuća obitelji Grüner. Kuću su podigli Eduard Grüner i njegova supruga Antonija. Eduard Grüner rodio se 22. ožujka 1881. u mjestu Lövő, u mađarskoj županiji Györ-Moson-Sopron, kao sin Franza Grünera i Franciske, rođene Schitz, a po zanimanju je bio parobrodski nadstrojovođa. Oženio se u Osijeku 21. travnja 1912. za Antoniju Koritnik, rođenu 1889. u Koški, čiji su roditelji bili Franjo Koritnik i Ana, rođena Hauser. U braku su dobili troje djece, koja su rođena u Osijeku, sina Franju 1914., kćer Elizabetu 1915. i sina Eduarda 1917. godine.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Kuću je 1925. sagradio Adam Hamma, a nekoliko godina poslije, 1929., Grünerovi su kuću adaptirali i prigradili, a te je radove izveo osječki građevinski inženjer Ivan Piri, rođen 18. prosinca 1895. u Vukovaru.

Pročelje kuće Grüner potpuno je jednostavno oblikovano, s tek neznatnom štukodekoracijom oko triju prozorskih otvora i ulazne veže smještene u krajnjem desnom dijelu pročelja. Na kući su najraskošnije oblikovane drvene ostakljene vratnice, koje se sastoje od dvaju drvenih uskih krila, nad kojima je oberliht sa šest okomitih ploha ispunjenih mutnim staklom. Same su vratnice bogato dekorirane raznoliko postavljenim pravokutnim ukladama nejednakih veličina, a ostakljeni je dio vratnica zaštićen kovanim rešetkama elegantno oblikovanim u stilu secesije. Osnovni je tlocrt kuće izduženi pravokutnik, duljom stranom između ulice i dvorišta, a s poslije dograđenim dvorišnim krilom danas kuća ima tlocrt u obliku slova L. Veliko je dvorište ispunjeno krošnjama stabala, koje daju prekrasan hlad.

Nakon smrti roditelja u kući je do svoje smrti s obitelji živio poznati osječki scenograf i ilustrator Eduard Grüner, koji je rođen 22. lipnja 1917. u Osijeku, gdje je i umro 12. srpnja 1998. Početkom Drugog svjetskog rata završio je Trgovačku akademiju, a cijeloga se života bavio crtanjem stripova i gradskih prizora Osijeka, Vukovara te drugih motiva. Prvo se zaposlio kao crtač u propagandi osječke robne kuće Na-ma, a zatim je od 1950. do odlaska u mirovinu 1980. djelovao kao scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, gdje je izveo oko 350 inscenacija. Kao scenograf oslikavao je scenske slike, oblikovao kipove i izvodio kaširane dekoracije potrebne za izradu scene, a okušao se i kao kostimograf. Osim što je u osječkom HNK-u opremio mnoge dramske i glazbene predstave, radio je scenografije i za kazališne predstave u Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Sarajevu, Tuzli, Somboru i osječkom Dječjem kazalištu. Svoja je scenografska ostvarenja izlagao na brojnim izložbama u Vinkovcima, Novom Sadu i Osijeku. U slobodno se vrijeme bavio crtanjem, pri čemu su nastale i brojne grafičke mape s motivima Malog Lošinja, Cresa, Rijeke, Vukovara, Vinkovaca, Đakova, Slavonskog Broda i rodnog Osijeka. Osim crtanjem gradskih veduta aktivno se bavio i crtanjem stripova i karikatura, koje je objavljivao u osječkom dnevnom listu Glas Slavonije i časopisima Kornjača, Krokodil i Čičak.

Eduard Grüner dobio je svoju natuknicu u petom tomu Hrvatskog biografskog leksikona u izdanju Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" u Zagrebu. Kuća je i danas, točno sto godina nakon izgradnje, u vlasništvu obitelji Grüner i u njoj živi praunuk Grünerovih koji su izgradili kuću. Eduard Grüner i ostali pokojni članovi obitelji pokopani su na Donjogradskom groblju u Osijeku.