Ranom sam zorom zakoračio na budimpeštanski glavni međunarodni i intercity kolodvor Keleti, jedan od tri (druga dva su Nyugati i Deli). Kao Filip Latinovicz iz Krležina djela sam se vratio u svitanje, ali ne s razočaranjem u europsku kulturu i civilizaciju, već baš nasuprot – pun životne i stvaralačke snage i novih ideja! Ali pustimo literaturu, idemo živjeti život. Keleti u prijevodu na naški znači istočni i davno tu stizaše vlakovi iz Moskve, Kijeva, ali sada i iz Muenchena, Beča, Zuericha i Bukurešta.

Nešto originalno

Otvoren je u kolovozu 1884., prema nacrtu arhitekta Gyule Rochlitza u arhitektonskom stilu eklekticizma, dakle onom koji uključuje mješavinu elemenata prošlih stilova kako bi se stvorilo nešto originalno! Željeznički kolodvor Keleti doista je donio novo i smatram ga jednim od najljepših u Europi, stoji uz bok onom u Leipzigu, koji je najveći. Glavna mu je mana jer je nepraktičan, uglavnom i kaotičan, a prednost jer je relativno blizu središta Budimpešte i jer je dobro prometno povezan s ostalim dijelovima. Puno sam puta tu čekao vlakove prema ukrajinskom Lavovu, čak i prespavao na klupi zbog raznih kašnjenja, ali i u ranu zoru dok kamioni špricaju ulice vodom jeo tople kifle iz obližnje pekare koja je nekoć radila cijele noći ili jedinstvene mađarske socijalističke hamburgere s rotkvicom zarezanom na vrhu žemičke. S Keleti kolodvora svoja putovanja često nastavljam prema aerodromu, poglavito jer većina intercity vlakova iz Pečuha dolazi baš u tu stanicu, a i kratim vrijeme prije polaska u poslovnom salonu MAV Mađarskih željeznica. Lijepa je to gesta kada te željeznice počaste besplatnim sendvičima, kavom, kroasanima, pogačicama, grickalicama i sokovima raznih vrsta. Kao u svakom salonu, sve je besplatno, osim alkoholnih pića, koja se prodaju po simboličnim cijenama. To pravo ostvaruje svaki putnik koji kupi premium željezničku kartu prvog razreda – nazvanu 1+. Od Budimpešte do Pečuha ima 238 kilometara, nešto manje od tri sata vožnje, a 1+ karta stoji 6592 mađarske forinte ili 16 eura. Osim sjajnog komfora u kupeu koji uključuje prilagodljiva sjedala, puno prostora i svemirski interijer bez raščupanih letećih putnika koji obično jurcaju vagonima u potrazi za sretnim trenutkom, u tu je cijenu uključen jedan sat besplatnog boravka u poslovnom salonu na Keleti stanici u Budimpešti, a prije polaska vlaka. Ako putnici putuju drugim razredom, za 2990 forinti, ili nešto više od pet eura, besplatna su dva sata boravka u poslovnom salonu s neograničenom konzumacijom jela i pića. Ako uzmemo u obzir da obični sendvič u glavnom mađarskom gradu stoji tisuću forinti, spomenuti iznos je čista bagatela. Mnogi putnici, pa ni Mađari, ne znaju ništa o ovoj ponudi, a uvedena je kada su u Peštu počeli stizati EC vlakovi iz Austrije i Njemačke i kako bi se putnicima tih kompanija ponudila bolja usluga. Iako mnogi očekuju da sada kritiziram Hrvatske željeznice, ali ipak neću jer vidim da se stvar počela kotrljati i da rade, i rade, i rade. Bojim se da od tog silnog rada ne izgube i da konačno, dok sam živ, doživim da od Našica do Zagreba putujem udobnim vlakom bez presjedanja, guranja kofera po šljunku u Križevcima i zaustavljanja kod svake bandere unatoč kupljenoj karti za IC ili brzi vlak.

PEXELS

MAV aplikacija

Nije kod Mađara sve bajno! Česta su kašnjenja, ali se svojski trude ponuditi kvalitetnu uslugu. Tako svaki IC vlak ima malu kantinu u kojoj gladni putnik može pojesti mađarske kobasice sa senfom ili popiti pivo ili kavu, kondukteri prije ulaska u kupee ljubazno kucaju, iako uglavnom ne govore strane jezike, po defaultu jer dovoljno je da njihov predsjednik govori engleski, možda katkad i previše. Mobitel aplikacija MAV je fantastična i prije plaćanja karte uvijek ponudi neki popust, a i služba za korisnike odlično radi svoj posao, sve suprotno aplikaciji HŽ putnički promet (samo ime je predugačko i smotano) u kojoj kod svakog kupovanja moramo upisivati broj kreditne kartice, što komplicira kupnju. Ako ne znate što bi s vremenom, priuštite si putovanje u neki od mađarskih gradova, još uvijek nije preskupo, a uspomena će biti napretek. Pritom, ako putujete preko Keleti kolodvora, ne propustite MAV poslovni salon i mislim da se nećete razočarati. A meni, sada kad sam se razbudio, vrijeme je za prvu jutarnju kavicu. Urednica zdušno čeka ovaj tekst, a ja malo kofeina da mi oboji dan. Mađarski tokajac za sretni trenutak noću - zna biti zao ujutro, čak i za hedonista poput mene. Bože! Istenem! Istenem!