Poslovni su ljudi iznad svega praktični. Ako vide da su krenuli u posve krivom smjeru koji ih vodi u propast, smjesta ga napuštaju i traže nove poslovne mogućnosti. Za njih je od presudne važnosti uvidjeti vlastitu pogrešku i krenuti drugim putem. Tako neki poslovni promašaj može biti i prigoda da se pronađu bolji putovi. Ustrajati u pogrešci za njih bi bila posvemašnja propast.

Upravo o tome govori Isusova prispodoba o izgubljenom sinu. Mlad čovjek lakomisleno proda svoju baštinu, ode u tuđu zemlju, gdje sva svoja dobra vrlo brzo potrati. Ostavši bez svega i kao posljednji sluga, shvati što je učinio. Veli Isus: “Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!” Došlo mu do pameti… I što poduzima? Kaže sam sebi: “Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’” Znamo. Tako je i učinio. Vrati se promijenjen, obraćen. Uvidio je svoju brzopletost, svoju ludost i svoju nezahvalnost prema ocu, koji je mukotrpno stekao ono što je on lakomisleno rasuo. U Isusovoj priči otac prima sina raširenih ruku i ništa mu ne prigovara, nego, naprotiv, daje prirediti veliku gozbu u čast njegova povratka.

Evo to. “Došavši k sebi.” Svakome se može dogoditi da pogriješi, da povrijedi bližnje, pa i samoga Boga, svakome se može dogoditi da u trenucima slabosti, zaslijepljenosti i ludosti učini nešto čime se ne može ponositi. I što onda? Veli liturgija Crkve: “Felix culpa!” odnosno, “Sretnoga li grijeha!” Mudrom čovjeku grijeh i promašaj mogu i trebaju biti poticaj da se promijeni, da sazrije, da bude kvalitetniji i zreliji čovjek. Pogledajmo. Upravo zbog toga što je zatajio svoga Gospodina, apostol Petar bio je ponizniji i u isto je vrijeme imao više razumijevanja za druge ljude koji su sagriješili. Upravo tako. Ne treba očajavati zbog ludosti koje smo počinili. Važno je samo “doći k sebi”, priznati pred sobom i pred Bogom da smo pogriješili, važno je obratiti se, važno je mijenjati ono što je loše u nama. U tome slučaju možemo računati na neizmjernu ljubav Boga, koji je poslao svoga Sina ne zbog pravednih, nego zbog grešnih. Takav je Bog prema svima koji mu se žele otvoriti.