U nizu kuća sagrađenih za stanovanje vlasnika i najam stanova na istočnoj strani današnje Ulice Dobriše Cesarića nalazi se i jednokatna kuća osječkog liječnika, dr. Rafaela Nahmijasa i njegove supruge Zdenke. Kuću je sagradio osječki zidarski obrtnik Nikola Korošić na temelju Građevinske dozvole koja je odobrena 1941. godine, kada je kuća najvjerojatnije i sagrađena, kako je bilo uvriježeno u to vrijeme.

Ova je kuća sagrađena početkom Drugog svjetskog rata i jedna je od brojnih kuća koje su u Osijeku, u ovom dijelu grada nedaleko od njemačkog Heima, bile podignute kako bi se izgradnjom nekretnina sačuvala vrijednost novca koja je nezaustavljivo padala zbog ratnih okolnosti. Koliko možemo zaključiti, na mjestu projektirane jednokatnice Nahmijazovih danas stoji dvokatnica koja svojim širokim prozorima omogućava primjerenu osvijetljenost prostorija koja, među ostalim, pridonosi boljem zdravlju njezinih stanara. Liječnik dr. Rafael Nahmijas u Osijek je došao iz Banje Luke, u kojoj je rođen 25. prosinca 1897. godine. Oženio se 15. lipnja 1915. u Novom Sadu, a Rješenjem Ministarstva narodnog zdravlja od 10. kolovoza 1928. postavljen je na službovanje u Dom narodnog zdravlja u Osijeku. Dom narodnog zdravlja sagrađen je na inicijativu dr. Andrije Štampara kojim je reorganizirana zdravstvena služba diljem zemlje, pri čemu je glavno težište reforme bilo na socijalno-medicinskim ciljevima i pri čemu su odijeljene higijenske od opće zdravstvene službe. Rezultat tih nastojanja bilo je osnivanje domova narodnog zdravlja, čija je svrha bila promicanje javne higijene.

Kuća Nahmijas u Cesarićevoj ulici

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Osječki je gradonačelnik, dr. Vjekoslav Hengl odlučio za Dom zdravlja u Osijeku podignuti jednokatnu zgradu u Gornjem gradu. Tu je samostojeću reprezentativnu katnicu gradila od 1924. do 1926. godine osječka graditeljska tvrtka Juzbašić - Freundlich, a svečano je otvorena u prosincu iste godine. Dr. Rafael Nahmijas bio je u toj ustanovi zaposlen kao zdravstveni nadzornik i predstojnik bakteriološko-seriološkog laboratorija sve do uspostave Nezavisne Države Hrvatske, kada je s još pet osječkih liječnika Židova pao u nemilost. Nakon uredbovanja novog ravnatelja osječkog Doma narodnog zdravlja, dr. Berislava Borčića, dr. Rafael Nahmijas sa suprugom Zdenkom, kćerkom i sinom upućen je u Travnik, gdje je dobio namještenje u Domu zdravlja s preporukom da ostane zaštićen od progona. U travničkom je Domu zdravlja kao bakteriolog ostao službovati do smrti 1955. godine.

Osječka je bakteriološka stanica, tj. Epidemiološki zavod, prvih godina nakon osnutka pokrivala cijelu Slavoniju i većinu Srijema, a njezini su stručni djelatnici obavljali dezinsekciju, dezinfekciju i deratizaciju, provodili epidemiološke mjere i druge higijensko-zdravstvene mjere. Premještajem u Travnik dr. Rafael Nahmijas počeo je raditi u Domu narodnog zdravlja koji je sagrađen 1928. godine na prijedlog dr. Andrije Štampara, a uz financijska sredstava dobivena od fondacije koju je 1927. utemeljio John D. Rockefeller, najbogatiji čovjek svoga vremena, kako bi poboljšala zdravstvene prilike u ruralnim područjima Bosne i Hercegovine i Crne Gore. U sklopu ove fondacije u pet je upravnih središta sagrađeno i opremljeno pet domova zdravlja u Bihaću, Banjoj Luci, Mostaru, Travniku i Pljevljima. U bivšoj zgradi Doma narodnog zdravlja u Travniku od 1972. godine djeluje Zavičajni muzej Travnik, utemeljen 1950. godine. U tom se muzeju čuva građa nekadašnje slavne travničke Nadbiskupske gimnazije, koja je djelovala od 1882. do1945. godine. Ovaj muzej upravlja i rodnom kućom pisca, diplomata i nobelovca, Hrvata, Ive Andrića, koji je rođen u Travniku 10. listopada 1892. godine. Njegovo rođenje zabilježeno je u Matici rođenih crkve svetoga Ivana Krstitelja u Travniku, a upis je obavio župnik Juraj Pušek. Zahvaljujući stipendiji Hrvatskog kulturnog društva Napredak omogućeno mu je gimnazijsko školovanje u Sarajevu i poslije studij na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. n