U Crkvi postoje redovničke zajednice čiji članovi provode vrijeme u radu i u molitvi pri čemu međusobno razgovaraju sat ili dva dnevno, a u nekim strožim redovima još i manje. Jednostavno, malo govore. Šute, rade i mole se. Ludo? Ne baš. Evo, u Crkvi u našoj domovini organiziraju se ljetni kampovi za mlade, gdje nema mobitela ni televizije i gdje mladi ljudi uz posao i druženje, određeno vrijeme provode u molitvi i šutnji. I oni kažu da im je to iskustvo jedinstveno i da žele opet doći. Kako? Jednostavno, čega ima puno, to sve manje vrijedi. Tako je to na tržištu, a tako je i s ljudima. Okruženi smo bukom, riječima, slikama, informacijama. Određeni dio ljudi doslovno spavaju s pametnim mobitelima, postaju ovisni o društvenim mrežama i objavama o tome gdje su, što rade i o čemu razmišljaju. Uz takvo silno mnoštvo informacija, sve su te informacije zapravo bezvrijedne. Inflacija.

Evo što o tome govori prastara biblijska mudrost: “Lončareve posude peć iskušava, a čovjeka njegov govor. Obradu voćke očituje njezin plod: tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje. Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi.” Treba doista biti pažljiv sa svojim riječima. Evo: često se kajemo za ono što smo rekli, a vrlo se rijetko kajemo zbog onoga što nismo rekli.

Zato, ako govorimo, neka naš govor bude pažljiv, odmjeren, dobrohotan, ljubazan, pun razumijevanja, ispunjen ljubavlju prema onome kome je upućen. Takve riječi mogu biti melem na bolno srce, mogu ohrabriti ustrašenoga, podići slaboga, utješiti tužnoga. Da bi tako bilo s našim govorom, trebamo prvo pospremiti i urediti odaje vlastitoga srca. Trebamo u sebi njegovati sve što je plemenito i ne dopuštati da u nj uđe zloba, zavist, mržnja, zluradost. Zbog toga Isus veli: “Iz obilja srca usta govore! Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” Nisu riječi kao vjetar koji dođe i ode. Riječi odražavaju naše srce. Riječi mogu podići, ali mogu i raniti. Zato je važno oboje: bdjeti nad svojim srcem i bdjeti nad svojim riječima. Tako čine istinski mudraci, tako čine Božji ljudi. Na to nas poziva Božja riječ. U ovom vrijeme inflacije riječi, dobro je nad ovim zastati.