Nedavno sam primila poziv profesorice jedne osječke gimnazije da učenicima održim predavanje o pravima potrošača. Kao i uvijek, rado sam se odazvala, a održano mi je predavanje poslužilo kao inspiracija za današnji tekst. Podsjetilo me na sva druga predavanja koja već godinama održavam u školama, na fakultetima, u građanskim organizacijama, pa i trgovcima u tvrtkama. Svima je zajednička jedno: nitko ne poznaje svoja prava i obveze.

Ovo nipošto nije kritika potrošačima, osobito ne učenicima. Baš naprotiv, kritika je to državi čiji građani od dana rođenja, već s prvim udahom, postaju potrošači, doživotni sudionici tržišne vjetrometine koja niti je pravedna niti je naklonjena krajnjem potrošaču. A država ne čini ništa da svoje građane nauči njihovim pravima i obvezama, još manje to kako se zaštititi od sustavnih kršenja tih prava koja na tržištu svakodnevno vrebaju, izbijajući im novac iz džepa. Kad bi se na dnevnoj bazi zbrojila sva financijska šteta nanesena potrošačima (šteta koje najčešće nisu ni svjesni jer, kako rekoh, ne poznaju svoja prava), iznos bi bio frapantan.

Srećom, nađu se tu pojedinci - lučonoše znanja i prosvjete - kojima je ipak stalo do toga da zakonske odredbe pronađu svoj put do potrošača. Poput pojedinih profesorica koje svojim učenicima prirede ovakva predavanja. Poput vrijednih novinara koji prate zaštitu potrošača u Hrvatskoj prenoseći ljudima dragocjene informacije potkrijepljene pričama iz stvarnog života. Ili poput nas, entuzijasta za potrošačka prava (ali, prije svega, za dobrobit čovjeka), koji godinama i volonterski poučavamo građane o njihovim pravima, pomažući im da uspješno riješe svoje reklamacije, čija se vrijednost kreće od jednog pa sve do nekoliko desetaka ili stotina tisuća eura.

Iz cijelog tog nemilog neznanja koje sam primijetila na svojim predavanjima i nakon savjetovanja desetaka i desetaka tisuća potrošača, izvukla sam deset najvećih zabluda hrvatskih potrošača, koje ih mogu stajati gomile eura jednom kada dođu na naplatu.

1. NE MORAM ČITATI UGOVORE, DEKLARACIJE I SITNA SLOVA - Prosječnom je Homo croaticusu najgora kazna kad nešto treba pročitati. Još ako je pravni tekst, to gore. A upravo ondje čuče najopasnije začkoljice koje ga mogu stajati cjeloživotne ušteđevine ili bar pozamašnih iznosa u kućnom budžetu. Uzevši u obzir da je posrijedi njihov teško zarađeni novac, zanimljivo je kako ljudi olako nešto potpisuju ili kupuju, a da prethodno nisu pročitali pripadajuću dokumentaciju.

2. NEMA SVRHE ŽALITI SE - Najčešća izjava potrošača, uz karakteristično odmahivanje. Oh, kakva zabluda! Ako si u pravu, itekako vrijedi pisati prigovor trgovcu i nadležnim državnim institucijama jer većina tih pisanih prigovora, zamisli, urodi plodom. Spase tvoj novac. Ponavljam - ako si u pravu. Naravno da će prigovor biti odbijen ako, primjerice, zahtijevaš da platiš manje od onoga što si potrošio ili pokidaš proizvod pa očekuješ zamjenu ili povrat novca.

3. DOVOLJNO JE ŽALITI SE TELEFONOM - Istjerivati pravdu telefonom, teško. Niti imaš dokaz da si uložio pritužbu (snimka poziva tvrtki služi za internu upotrebu) niti trgovac ima obvezu odgovoriti na pritužbu u zakonskom roku od 15 dana - jer ju nikada nije napismeno zaprimio. Cilj je imati pisani trag, odgovor trgovca crno na bijelo, bio on pozitivan ili negativan. Tek tako možeš nadalje ostvarivati prava koja ti pripadaju.

4. ROK ZA REKLAMACIJU JE 2 TJEDNA - Ne biste vjerovali koliko je ljudi uvjereno da rok za reklamaciju neispravnog proizvoda iznosi dva tjedna. Ne, rok za reklamaciju neispravnog proizvoda iznosi dvije godine, a ima li proizvod jamstveni rok duži od dvije godine, onda vrijedi taj duži rok. Čak i ako proizvod ima jamstvo proizvođača od samo godinu dana, trgovcu ga možeš reklamirati u roku od dvije godine.

5. ROK ZA POPRAVAK PROIZVODA JE 45 DANA - Ne znam otkud ljudima i taj rok, jer ga ni jedan zakon ne propisuje. Tek Zakon o obveznim odnosima određuje da rok mora biti razuman. A 45 dana nipošto nije razuman rok; nije razumno da posve nova perilica, hladnjak, računalo ili mobitel leže u nekom servisu 45 dana, a ti, da prostiš, kao majmun unedogled čekaš popravak. Ne, 45 dana nije razuman rok za popravak i imaš pravo pisati prigovor trgovcu kod kojega si kupio proizvod.

6. ZA REKLAMACIJU JE POTREBNA ORIGINALNA AMBALAŽA - Nije. Reklamiraš li neispravan proizvod, trgovac ne smije odbiti reklamaciju zato što nemaš originalnu ambalažu. Nisi ju dužan čuvati. Kolike su samo reklamacije odbijene i bez koliko su samo novca ostali potrošači koji nisu znali ovaj podatak.

7. ZA REKLAMACIJU JE POTREBAN RAČUN - Da, ako je kupljeno gotovinom. No ako je kupljeno karticom, dokaz kupnje je i bankovni izvod s podatcima o transakciji.

8. VRAĆAM LI ISPRAVAN PROIZVOD, TRGOVAC MORA ODOBRITI ZAMJENU ILI POVRAT NOVCA - Ne mora. Može ako želi, ali zakonski ne mora. Iznimka je kupnja preko interneta, na prezentacijama ili kućnom pragu, kad možeš čak i ispravan proizvod vratiti u roku od 14 dana i dobiti povrat novca.

9. KUPIO SAM ČAROBNI LIJEK ZA MRŠAVLJENJE ILI BOLEST KOJU IMAM - Reklamira li trgovac proizvod kao "čaroban", znaj da nije čaroban i ne kupuj ga prije savjetovanja s liječnikom. Općenito, čini li se neka reklama predobra da bi bila istinita, uglavnom nije istinita; mudrije je potražiti recenzije kupaca.

10. NE ZAPRIMIM LI, NISAM DUŽAN PLATITI - Pogrešno. Ne zaprimiš li, primjerice, račun za potrošenu vodu, ipak si dužan obavijestiti vodovodnu tvrtku i platiti. Također, izbjegavaš li zaprimiti rješenje o ovrsi, ipak možeš biti ovršen.