Dok u pušnici kaplje mast s kobasica dimljenih tek nekoliko puta, u podrumu teče vino kao pjesma. Domaće je, od noje, nema tu puno kemije, slatkasto je i fino, baš ide uz kobasice, čvarke, kulen, slaninu, krvavice… I onda malo luka, turšije, pa u vinograd na Vincelovo i prođe dan! Slavonci i Baranjci vole uživati u plodovima svojeg rada i sličan se scenarij događa u desecima naših sela, gdje se u siječnju ne serviraju lazanje i tiramisu, već domaći proizvodi koje stranci posebno vole i zbog kojih dolaze.

Smisao života

Često se s čvarcima susretnu prvi put, nevjerojatan je taj slatkasti okus svinjske masti koja u obliku nesavršenih čvaraka ispliva do savršenstva. I skoro bih se zaboravio osvrnuti na sve te siječanjske radosti i sladosti da nije bilo Vincelova, Vincekova ili Vinceške, prekrasnog narodnog običaja koji našim revnim policajcima baca osmijeh na lice jer je tada blaženo vrijeme "harača" za vožnju u alkoholiziranom vinskom stanju koji puni proračun, a one hedoniste za volanom tjera u očaj ako su konzumirali malo više te famozne tekućine koja život znači! Svaka persona u toj igri mačke i miša ima svoje veselje, pa ću preskočiti sitna slova i pohvaliti krasne svečanosti koje su se događale u vinogradima Božilovcu pokraj Feričanaca te na Banovom Brdu u Baranji, u kojima je slavljen blagdan sv. Vinka iz Zaragoze, đakona iz 4. stoljeća, zaštitnika vinogradara. Našička Nexe grupa pokazala se u pravom svjetlu i organizirala vrhunsko Vincelovo za pamćenje. Kao što je red oduvijek, pozvali su prijatelje, poslovne partnere, djelatnike i pripadnike sedme sile koji ih vjerno prate na svojem uspješnom pohodu. Dva dana poslije i Belje d.d. je pokazalo o kakvom se vrhunskom igraču radi i organiziralo sličan događaj s puno pjesme, specijaliteta i dragih ljudi. Mnogi me pitaju zašto velike vinarske kuće organiziraju takve svečanosti jer se obično radi o velikim troškovima, ali oni koji pitaju, zaboravljaju da je riječ o velikoj medijskoj promociji zapaženih rezultata koje su imali tijekom proteklog razdoblja ili nekih drugih, za poslovanje važnih vijesti. Važno je biti među najboljima na tržištu, naravno da se treba počastiti i pohvaliti i pozvati prijatelje. U tome je smisao života, poslovanja, stara su to životna pravila, jer vino se ne pravi zbog vina, već zbog ljudi. I ne samo da takvi eventi dižu rejting vinarijama, oni slave cijelu regiju, pune TV ekrane, novine i radijske valove. Doista se ne mogu sjetiti nekih dalmatinskih vinarija koje organiziraju Vincelovo, a da ga baš slave toliko da završe na nacionalnim televizijskim programima?! Dakle, profitira i Slavonija i Baranja, cijeli turistički sektor, jer se o vinu priča, baš kao što nije zanemariv utjecaj WineOS-a, koji je slavonsku vinsku priču podignuo na višu razinu i zato organizatorima treba podignuti spomenik jer su - hrabri ljudi!

SLOBODAN KADIĆ

I onda jednog kišnog i hladnog popodneva u motornom vlaku iz Pečuha u Osijek zapodjenem razgovor s veselim putnicima iz Češke i Poljske, a tema je – Slavonija i Baranja. Odmah sam ih pitao što iskreno misle o našoj regiji i dobio sam samo riječi hvale. Djelovali su iskreno jer su kod nas već bili. Naši su ljudi nevjerojatni domaćini, svaki putnik zapamti sve naše ljepote i slasne zalogaje i kapljice vina u podrumima, restoranima, pa ako baš hoćete – i u vinogradu.

Šetnja uz Dravu

Pamti ljubaznost prema strancima na svakom koraku i cijeni činjenicu da još uvijek nismo postali robovi novca, pa ne gledamo sve kroz euro, već kroz prizmu humanosti i gostoljubivosti. I bez skupe i po meni nepotrebne manifestacije HeadOnEast dolazili bi stranci i gosti iz drugih krajeva države u Slavoniju i Baranju i punili hotele i apartmane, ali kad već postoji – neka je! I dok ujutro Slavonci peku slaninu i krumpir u rerni ili mažu ljuti ajvar na domaći kruh, putnici i gosti slavonske metropole uživaju u šetnjama uz Dravu, razgovaraju s domaćinima, piju šljivovicu i promatraju osmijehe na ulici. I tako po cijeli dan, u Osijeku vrijeme prolazi upola sporije nego u Varšavi, kaže mi Poljakinja Agnieszka, koja je već bila u Slavoniji i planira se uvijek vraćati.

A tamo na Starčevićevu trgu tisuće osmijeha đaka, umirovljenika, željezničara, pekara, policajaca i jedan – tramvaj! Nakon što sam obišao više od 140 zemalja, odgovorno tvrdim da je Slavonija jedan veliki osmijeh, a uz Enosophia i Belje vina - čak i dva! U slast!