Na istočnoj strani Županijske ulice, unutar niza ranohistoricističkih katnica i dvokatnica, nalazi se kuća veletrgovca Hillera. Kuću Hiller sagradio je 1867. godine osječki graditelj Alois Flambach, a 1870. kupio ju je također veletrgovac tekstilom iz Mohača Miskholczy. O ovoj smo kući već pisali u ovoj kolumni, no njezin nam kulturno-povijesni značaj omogućuje napisati još jednu zanimljivu epizodu.

Grgur Marko Ivanković

Naime, Julius Miskholczy, sin veletrgovca tekstilom, glavni agent osiguravajućeg društva Francohongroise, te predsjednik Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju, otac osječke spisateljice Willy Vilme Vukelić, u ovoj je kući organizirao vjenčanje svoje najmlađe sestre Adele Miskholczy. S obzirom na to da im je otac već bio umro, stariji je brat u maminoj kući organizirao vjenčanje svoje sestre. Vilma Vukelić u svojim je memoarima opisala ovo vjenčanje i svoju tetu te je naznačila da se najmlađa očeva sestra Adela udala za tada već uglednoga zagrebačkog trgovca Samuela Bergera, koji je poslije postao poznat kao osnivač Etnografskog muzeja u Zagrebu te prvi ravnatelj toga muzeja od 1919. do svoga umirovljenja 1925., a zatim do smrti 1934. njegovim počasnim ravnateljem. Salomon Berger i Adela Miskolczy vjenčali su se u velikoj gornjogradskoj sinagogi u Osijeku, koja je bila šest kuća udaljena od mladenkine djevojačke kuće i mjesta svadbene proslave. Vilma opisuje da je njihovo vjenčanje proslavljeno s najvećom pompom, a ona je bila jedna od glavnih djeveruša. Nakon vjenčanja Vilma opisuje nastavak svadbenog slavlja sljedećim riječima (u prijevodu prof. dr. sc. Vlade Obada): “Nakon vjenčanja priređena je basnoslovna gozba. Za djecu, nas deset na broju, stol je bio postavljen u bočnoj sobi, dok su odrasli uzvanici, sva rodbina izbliza i izdaleka, objedovali u velikom salonu za dugim, predivno aranžiranim stolom. Jelo je bilo naručeno u Casinu. Služen je menu od deset jela, naizmjence slatko i slano, meso kuhano i pečeno, riba, poulardes, pečeni pilići, kompoti i salate, savijače, pokladnice, torte, sladoled ii jardinetto. Ciganska glazba i svečane zdravice, ozbiljno i šaljivo, jedno za drugim. Točila se birana vina, a naposljetku i šampanjac. Kuckalo se čašama, razbijeno je nekoliko tanjura, jer krhotine navodno donose sreću. O nama djeci zapravo se nitko nije brinuo.”

Nadalje iz Memoara doznajemo da je nakon vjenčanja teta Adela Berger redovito svake godine dolazila iz Zagreba posjećivati svoju majku u Osijek i da je pritome djelovala kao svemoćna dobrostiva vila jer je djeci donosila slatkiše, nakit i druge birane darove među kojima i lutke s pravom kosom koje su se inače mogle promatrati samo u izlozima, te knjige s pozlaćenim prerezima i raskošnim uvezima. Teta Adela Vilmi se činila uzvišenom i nedokučivom. Nosila je isključivo besprijekorno sašivene engleske kostime s fišbajnom i visoke kragnice od čije je uštirkanosti djelovala još ukočenije, a tvrdi girardi-šešir koji se navlačio duboko na čelo stvarao je još stroži izgled. Teta Adela, piše Vilma, u tome je pretjerivala, a svoje bezbojno upalo lice s istaknutim jagodičnim kostima nikada nije dotjerivala šminkom, nego je svoje inače tvrde crte lica i visoko čelo još više isticala čvrsto začešljanom kosom. Govorila je vrlo korektnim njemačkim jezikom, a pri govoru je jedva pokretala usta, pri čemu je stiskala usne kao da je u grču. Vjerodostojnost ovog Vilmina opisa potvrđuje nam portret tete Adele Berger, koji je 1897. naslikao slavni hrvatski slikar Vlaho Bukovac. Ovo ulje na platnu, veličine 80 x 60 cm, čuva se u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, bivšoj Modernoj galeriji, a pandan istih dimenzija i tehnike prikazuje njezina supruga, Vilmina tetka, Salomona Bergera, čiji se portret čuva u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Portret njihove kćeri, Vilmine sestrične, Mathilde Berger također je djelo Vlahe Bukovca i nešto je većih dimenzija, 85 x 110 cm, čuva se također u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu. Adela Berger sa svojim je mužem Salomonom i kćerkom Mathildom stanovala u kući Pongratz na glavnom zagrebačkom trgu, Jelačić platzu.