Za razliku od Mateja, Marka i Ivana, evanđelist Luka nije bio očevidac Kristova djela. Bio je Grk koji je navještaj o Isusu primio od apostola. Pa ipak se usudio napisati evanđelje – izvješće o svemu što je Isus govorio i činio. On svoje evanđelje namjenjuje izvjesnom Teofilu i u proslovu kaže: “Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati...” Luka se poslužio nekim pisanim izvorima, ali je također zapisao ono što je čuo od očevidaca, među kojima je bila i Isusova majka. Pisao je na osnovi provjerenih činjenica.

Veli Luka da je odlučio napisati evanđelje, “pošto sam sve, od početka, pomno ispitao”. Važno je to naglasiti osobito danas, kada smo izloženi reklamama i onima koji preko sredstava društvenog priopćavanja određuju što bismo trebali misliti, željeti, suditi i prosuđivati o svekolikom životu. Ti nam moćnici jasno kažu koga trebamo smatrati borcima za slobodu, a koga teroristima, koga trebamo smatrati naprednim, a koga konzervativnim, ili pak što trebamo misliti o spolnom (ne)moralu, pobačaju, eutanaziji i rodnim pravima. Oni određuju što je “in”, a što “out”. Kao što smo potrošači proizvoda koji se reklamiraju, tako postajemo potrošači ideja i stavova koji nam se nameću a da toga nismo do kraja svjesni.

Veli Luka: “Pošto sam sve, od početka, pomno ispitao”. Treba stati. Treba zastati. Treba u određenom trenutku ugasiti sve naše aparate i aparatiće, treba na trenutke isključiti internetsku vezu naših računala i pametnih telefona i onda – sve pomno ispitati u svjetlu svoje savjesti, u svjetlu vlastitih uvjerenja, u svjetlu Kristova evanđelja. Naime, mi ćemo spremno kazati da su ljudi skloni manipulaciji, da su ljudi povodljivi, da ljudi kojiput baš i ne razmišljaju vlastitom glavom, međutim, upitajmo se: Nismo li i mi među njima? Pogledajmo. Ono što je dobro, dobro je u bilo kojem okruženju, a ono što je zločin, ostaje zločin, ma koliko toliko toga oko nas govorilo drukčije. Treba stati, zastati, pomno ispitati i izgrađivati svoj stav – u svjetlu vlastite savjesti i u svjetlu evanđelja.