Zapadna strana Istarske ulice, koja je nekoć nosila naziv Turkovićeva ulica, započinje poluugrađenom jednokatnom kućom Szinicz. Nacrti za kuću naslovljeni su na Stefaniju Szinicz, suprugu slavnog osječkog veletrgovca željeznom robom Ljudevita Szinicza mlađeg. Stefanija Szinicz, kći Josefa Speisera i Rosine Speiser rođene Mayer, rođena je 22. prosinca 1916. u Apatinu. Za Ljudevita Szinicza, rođenog u Grazu 2. prosinca 1908., udala se 23. veljače 1938. u Osijeku i s njim je dobila četvero djece: 1939. Ludviga Wilhelma, 1941. Kristinu Gizelu, 1942. Gerharda Friedricha i 1944. Rudolfa Josefa. Velika grobnica obitelji Szinicz nalazi se uz južni zid evangeličkog dijela gornjogradskog Anina groblja.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Kuću je sagradio osječki graditelj Franjo Dlouhy prema nacrtima Kiefera koji su potpisani 1942. godine. Građevna je dozvola izdana 1942., a uporabna godinu dana poslije. Tlocrt je kuće u obliku pravokutnika, s dva neznatna istaka dužom stranom okrenutom prema ulici. Ulično je pročelje potpuno glatko, a unutar svake etaže smještena su po tri četverokrilna prozora. Jedini je naglasak na uličnom pročelju široki balkon čija je ograda izvedena od betona. Četverokrilni su podrumski prozori zaštićeni jednostavnim rešetkama, izrađenim od kovanog željeza, čije se ravne i valovite cik-cak iskovane šipke međusobno izmjenjuju čitavom dužinom prozora. Jednako tako jednostavna je kovana ograda vratnica pješačkog ulaza i dvokrilnih vratnica kolnog ulaza u kuću. Ulaz u kuću smješten je u istaknutom natkrivanom dijelu bočnog pročelja unutar kojega se preko desetak stuba prilazi ulaznim vratima. Dvokrilne drvene masivne vratnice kuće imaju usku okomito položenu staklenu ukladu.

U iznimno prostranoj unutrašnjosti kuće nakon vjetrobranskog prostora ulazi se u iznimno veliko predvorje s kaminom i širokim polukružnim ostakljenim erkerom, a odavde se može hodnikom do ostalih reprezentativnih prostorija za društveni i obiteljski život obitelji, te na kat gdje su intimne obiteljske prostorije. Kuća je građena vrlo solidno i svojim je parametrima zadovoljavala visoke standarde vremena u kojemu je nastala. Njezino nedekorirano pročelje s betonskim balkonom odaje dojam strogoće, a čvrsta gradnja također odaje duh razdoblja u kojemu je sagrađena.

Zanimljiva je činjenica da kuća Szinicz nije jedina osječka kuća sagrađena usred Drugog svjetskog rata. Ovom kućom započinje niz jednokatnih ugrađenih najamnih kuća nastalih za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Razlog toga fenomena intenzivne izgradnje kuća usred svjetskog rata bila je velika inflacija endehazijske valute kune, pa su bogati građani izgradnjom nekretnina uspjeli sačuvati bar dio vrijednosti novca koji su imali. Nakon završetka Drugog svjetskog rata kuća je zbog svoje raskošne i prostrane unutrašnjosti postala Gradska vila i donedavno je služila za smještaj visokih gostiju našega grada. Donedavno je ova kuća bila sjedište Televizije Slavonije i Baranje, a zatim je prodana s namjerom da se u nju smjesti Generalni konzulat Mađarske u Osijeku.