U nizu prizemnih i jednokatnih kuća te dvokatne kuće u Stepinčevoj ulici na potezu između Zvonimirove i Vukovarske ulice elegantnim se geometrijski oblikovanim pročeljem ističe prizemnica Gustava Tellera. Ta široka visokoprizemnica s dva dvorišna krila u kojima se nalaze gospodarski traktovi stanova smještena je unutar bloka kuća u obliku izduženog romba, a takav nepravilni oblik ima i plac. Oba dvorišna krila na spoju sa središnjim dijelom kuće imaju ugrađen svjetlarnik s pomoću kojega sve nusprostorije, kupaonice, zasebni zahodi, smočnice i hodnici u najmračnijem dijelu kuće imaju izravno dnevno svjetlo i mogućnost prozračivanja.

Kuću je za osječkog privatnog činovnika Gustava Tellera, rođenog u Osijeku 1864., projektirao 1911. godine osječki graditeljski dvojac Axmann i Domes. Široko je pročelje s osam prozorskih osi u središnjem dijelu naglašeno širokim kolnim ulazom, a on betonskom atikom što nadvisuje krovni vijenac i stvara dojam monumentalnosti kuće. S lijeve i desne strane kolnog ulaza pozicionirana su po četiri podrumska prozora nad kojima su smještena po četiri dvokrilna prozora s oberlihtima u prizemlju. Zidna je ploha glatka duž cijelog pročelja, s decentnim ukladama i plitkim kvadratnim poljima, koji su, u raznim varijacijama duljina, orijentacije i dubine, jedini ukrasi pročelja.

Kuća Teller u današnjoj Stepinčevoj ulici

Grgur Marko Ivanković

Vanjski su rubovi tih geometrijskih uklada obrubljeni uskim keramičkim tamnnoplavim glaziranim keramičkim pločicama koje su najvjerojatnije proizvedene u slavnoj tvornici keramike, porculana i pirogranita Zsolnay u nedalekom Pečuhu. Kolni je ulaz naglašen plitkim pilastrima, također s ukladama optočenim uskim keramičkim pločicama, koji su zaključeni kapitelima na rubovima atike u zoni krova. Betonska je atika geometrijski oblikovana i dekorirana jednostavnim oblicima koji joj daju određenu strogoću. Kolni je ulaz zatvoren trokrilanim vratnicama s oberlihtom. Donji je dio vratnica, do trećine visine vratnih krila, ispunjen drvom, a do oberlihta je ispunjen po trima kvadratnim poljima sa po četiri kvadratna stakla. Oberliht je ostakljen sa šest staklenih ploha. Točno nad sredinom kućnih vrata, usred donjeg dijela atike, nalazi se originalni kućni broj kuće Teller s ispod naznačenim nazivom ulice - "Teretna ulica". Taj je dragocjeni detalj možda još jedina vidljiva uspomena na izvorni naziv Ulice kardinala Alojzija Stepinca, koja je od osnutka do završetka Prvog svjetskog rata nosila naziv Teretna ulica. Danas se, vjerojatno u čudu, mnogi stanovnici ovoga grada pitaju za razlog tog starog uličnog imena. Od kada je 1870. slobodni i kraljevski grad Osijek čak dvjema željezničkim linijama, jednom preko Pečuha, a drugom preko Subotice, bio izravno povezan vlakovima s glavnim gradovima dvojne Monarhije - Bečom i Budimpeštom - pretovar tereta na brodove, koji su zatim robu razvozili Dravom i Dunavom dalje prema krajnjim korisnicima duž obala koje nisu bile povezane vlakom, odvijao se krajnjom istočnom gornjogradskom cestom koja je ulicom postala tek s izgradnjom kuća u razdoblju kasnog historicizma i secesije.

Graditeljski je dvojac Axmann & Domes, koji je djelovao početkom 20. stoljeća, sagradio u Osijeku i Slavoniji nekoliko značajnih secesijskih zgrada. Najveće je njegovo djelo samostanski kompleks sestara milosrdnica u Đakovu, koji je ujedno i jedna od najvećih secesijskih zgrada, ne samo u Slavoniji. U Osijeku su sagradili dvokatnu kuću Čačinović i dvokatnu kuću Balogh, čije je pročelje ukrašeno geometrijskim profilima. Arhitekt Viktor Axmann, prvi školovani Osječanin - arhitekt, te njegov poslovni partner, graditelj Ivan Domes, zajednički stvaraju gotovo do početka Prvog svjetskog rata. Uz projektiranje i izgradnju novih kuća u stilu secesije, taj se graditeljski dvojac specijalizirao i za ugradnju vodovoda i kanalizacije u stare osječke kuće nakon proširenja kanalizacijske i uspostave nove vodovodne mreže u gradu Osijeku. U razdoblju između dva svjetska rata obojica djeluju samostalno i sudjeluju u izgradnji osječkog art deco lica.