Sve svjetske religije slave Boga kao onoga koji je iznad svega, koji je savršen i svemoguć i koji je u svojoj mudrosti i svemogućnosti stvorio sav svijet. I današnja se znanost divi tolikim prirodnim zakonima na zemlji i u svemiru. U tolikim živim bićima vidi savršenu skladnost, od pčela pa do ptica selica. Tko bi to sve mogao nabrojiti! I Biblija je puna pohvala Bogu stvoritelju. Tako čitamo u Knjizi psalama: “Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.”

Bog je, naravno, mudar i svemoguć. Međutim, Biblija ne vidi Boga samo kao savršeni Um i svemoguću Silu. Bog svijet ne stvara iz puke zabave ili pak iz dosade. Bog stvara iz ljubavi. Tako veli Knjiga mudrosti: “Ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.” Novi zavjet ide još dalje naučavajući da je ljubav glavni pokretač svekolikog Božjeg djelovanja. Zato će Ivan sažeto reći: “Bog je ljubav.” Ali što bi to konkretno za nas značilo? Ako je čovjek vrhunac Božjega stvaranja, kao što govori Biblija, onda se Božja ljubav na poseban način očituje upravo prema čovjeku. Veli Pavao da nas Bog “u ljubavi predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje”.

To je radost i to je nada kršćanske vjere. Sve što Bog čini savršeno je. Takva je i njegova ljubav prema čovjeku. Upravo zato što nas voli, Bog nam daje najviše što može dati: on čovjeku daje posinstvo, svakoga čovjeka on uzima s jednakom ljubavlju kao i svoga utjelovljenoga Sina Isusa Krista. Svaki je čovjek pravo Božje dijete. Zato će Ivan u svojoj Prvoj poslanici kazati: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.” To je temelj evanđelja – radosne vijesti. Kakve god bile životne nevolje, kršćani vjeruju da su djeca Božja, kako u ovome promjenjivom i ćudljivom svijetu tako i u cijeloj vječnosti. Zbog toga istinski kršćanin može i treba uvijek biti ispunjen radošću i nadom. U tome smislu i danas vrijedi Pavlova molitva u kojoj moli da nas Bog tako prosvijetli da upoznamo “koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.” Blaženi oni koji žive u toj vjeri i u toj nadi.