Znadete onaj osjećaj kada student uspješno diplomira i dobije tek običnu potvrdu, koja ima pravnu važnost. Ali to je samo potvrda... Posve je drukčiji osjećaj kada – najčešće za dan fakulteta – svečano odjeven kandidat pred profesorima, kolegama, rodbinom i prijateljima prima diplomu iz ruku dekana. Dok ne dobiješ diplomu, ti već jesi postigao akademski stupanj, ali nisi još svečano proglašen. Evo upravo to “već, ali ne još” čitamo u Prvoj poslanici Ivana apostola: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo... Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.”

To je u teologiji izuzetno važno. To je ta radosna vijest – iznad svih očekivanja. Čovjek koji je povjerovao u Isusa Krista, koji se u njega “ucijepio” po sakramentima, postao je novo stvorenje. On je već sada dionik božanske naravi Isusa Krista, on već sada pripada vječnosti, on već sada sebe ostvaruje u potpunosti, jer je čovjek potpun i savršen, posve u skladu sa svojom iskonskom naravi samo onda kad je s Bogom i u Bogu. Veli Ivan da mi već sada jesmo djeca Božja, s tom ogradom da to u ovome vremenu i u ovome svijetu nije vidljivo. Međutim, da bi nešto bilo stvarno, ne mora biti nužno oku vidljivo. Zato za vjernike smrt nije odlazak. Ona otvara vrata vječnosti. Veli Isus: “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; akoli umre, donosi obilat rod.” Zrno pšenice “umire”, ali se rađa njezin plod – cijela biljka i klas. Za vjernike je smrt tek prijelaz iz prolaznoga u neprolazno, iz ograničenoga u vječno.

Nismo prepušteni sami sebi. Mi smo djeca Božja. U našem tijelu je već dašak vječnosti. Bog nas uzima za svoju djecu jednostavno zato što nas voli, jednostavno zato što želi i nas pridružiti nebeskoj proslavi svoga Sina. Zašto to čini? Odgovor je ljubav. Silna, nadspoznatljiva Božja ljubav. I to je poseban razlog za silnu sreću kršćanskih roditelja. Crkva to posebno naglašava za sutrašnji Blagdan Svete obitelji. Roditelji rađaju djecu za koju Bog otvara cijelu vječnost! Od samog začeća, od rođenja njihova djeca još su većma djeca Božja. To je evanđelje – radosna vijest. Blago onome tko je prihvati.