U nekadašnjoj Teretnoj, zatim Beogradskoj, a danas Ulici kardinala Alojzija Stepinca nalazi se jednokatna ugrađena kuća Szekler & Goldstein. Kuća se nalazi na potezu između Šetališta kardinala Franje Šepera i Europske avenije i lijep je primjer art deco arhitekture u našem gradu.

Izgrađena je nakon susjedne secesijske kuće osječkog odvjetnika Mavre Reina, oca poznatog osječkog slikara Ivana Reina i Reinu susjedne dvokatne secesijske uglovnice koju je dao sagraditi osječki odvjetnik, dr. Alfred Kästenbaum Korsky. Obje su kuće sagrađene u secesijskom stilu. Reinova je nastala 1912. prema projektu osječkog arhitekta Viktora Axmanna, a Kästenbaum-Korskyjeva 1913. prema projektu praškog arhitekta Viktora Beneša. Ova je kuća sagrađena treća u nizu, a nakon nje slijedi decentna katnica osječke veleposjedničke obitelji Tuffek izgrađena 1924. godine. Vlasnici ove nekretnine bili su suvlasnici poznate osječke veletrgovine željeza i željezne robom Goldstein & Szekler, koja je između dva svjetska rata poslovala u Deszathyčinoj ulici, danas Ulici Hrvatske Republike. Projekte za izgradnju kuće potpisao je osječki graditeljski dvojac Spiller i Juzbašić 1923. godine, kada je izdana građevinska dozvola, a uporabnu je dozvolu izdalo Poglavarstvo Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka sljedeće, 1924. godine.

Grgur Marko Ivanković

Kuća ima tlocrt u obliku slova F s dva nejednako duga dvorišna krila, od kojih je u manjem smješteno dvokrako stubište ograđeno kovanom željeznom ogradom, a u dužem gospodarski dio stanova prizemlja i prvog kata u kojemu su smješteni kuhinja, smočnica, toalet i djevojačka soba. Duž toga krila proteže se i dugi balkon, također ograđen jednostavnom ogradom od kovanog željeza. U velikom dvorištu u koje se ulazi iz uske veže još i danas nalazi se prekrasno oblikovan oktogonalni bunar s neuobičajenom drvenom konstrukcijom na ciglama izvedenom oktogonalnom parapetu, a natkriva ga oktogonalna kupola koja završava visokim limenim šiljkom. U kući je živio suvlasnik tvrtke, trgovački poslovođa Josip Szekler, rođen 1883. u Osijeku, sa svojom obitelji. Kuća je nakon završetka Drugog svjetskog rata desetljećima služila za urede poštanske administracije, a prije nekoliko je godina postala privatno vlasništvo jedne osječke obitelji, od koje ju je nedavno kupila osječka obitelj koja je započela opsežnu unutrašnju i vanjsku obnovu kuće. Veseli činjenica da se tijekom krčenja desetljećima zapuštenog vrta vodilo računa o tome da se ne ošteti ovaj rijetko sačuvan osječki bunar, pogotovo zbog raritetnog oktogonalnog tlocrta i drvene konstrukcije. U unutrašnjosti su bila dva iznimno velika stana, u kojima su sačuvane izvorne keramičke kaljeve peći, koje su ujedno rijetki tragovi izvornog unutrašnjeg uređenja jer je unutrašnjost kuće pretrpjela preuređenje u doba socijalizma, kada su prostorije iz stambenih prenamijenjene u uredske.

Graditeljski dvojac Spiller i Juzbašić zajedno je djelovao tek nekoliko godina od 1921. do 1923. godine, kada Juzbašić započinje, također kratkoročnu, poslovnu suradnju s graditeljem Ljudevitom Freundlichom. U stručnoj literaturi ova kuća Szeklera i Goldsteina smatra se najmodernijom zgradom sagrađenom u prvoj polovini dvadesetih godina u našem gradu, pri čemu se ističe da, osim razgibanih zabata na krovu i izmjene uglađenih i razgibanih dijelova pročelja nema ni jednu drugu raščlambu pročelja.

Veletrgovina željeza i željezne robe Adolfa Goldsteina i nasljednika Osijek 1929. godine, kada je objavljen opsežan katalog njihove ponude, bila je vlasništvo Žige Goldsteina i Josipa Szeklera, čija su se poslovnica i skladište nalazili u Deszathyčinoj ulici 19. Katalog velikog formata koji na 196 stranica nudi dvojezičnu, hrvatsko-njemačku, ilustriranu ponudu s mjerama i cijenama ponuđenih proizvoda tiskan je 1929. godine u tiskari Eugena Seklera u Osijeku. Eugen Sekler 1928. godine vratio se iz Zagreba u Osijek, gdje je preuzeo tiskaru svoga oca Ljudevita Szeklera utemeljenu u Osijeku1893. godine kao knjižaru i papirnicu te knjigovežnicu i tiskaru. Ovaj je katalog bio predmetom prve kolumne Grgur Vremeplovac objavljene u Glasu Slavonije 13. lipnja 2018. godine.