I mirna Bosna! Naši susjedi doista puno toga mogu pokazati, a svoje sam “putešestvije” srcem Bosne započeo u pitoresknom etnoselu Čardaci na obali rijeke Lašve u Vitezu. Upravo tamo sam uz mali bazen (gdje je nekad bila navodno provokativna instalacija koja je raji smetala) pročitao natpis iz prve rečenice i koji se često koristi u jezicima naroda i narodnosti bivše Jugoslavije.

Spa i wellness

Kad se narod pobunio – vlasnik je uklonio kipove i samo uz bazenčić ostavio natpis “I mirna Bosna”. I tko se ne bi začudio domišljatosti i komičnosti, a sjetite se samo brojnih viceva na račun susjeda. Bio je topao ljetni dan kada sam u Čardacima smješten u jednu od krasnih “bosanskih kućica” simpatično autohtono uređenih odmah uz jezerce kojim su plivale patke, a i ostale faune uz pripadajuću floru - nije nedostajalo! Ljeti su “Čardaci” pravi bazenski raj, ali i kulinarski jer se tu i fino jede i pije, prvo se posjeti pivnica Kod crnog mačka, pa malo mijauče, onda “spa i wellness” ili vodeni park Ribica, pa tek kad se turist umori, restoran Kod mlina. Naravno, nakon restorana mogu gosti u fitness Plavi mačak, ali takvih heroja u mojem društvu novinara - bilo nije! I da ne zaboravim (jer bi me kolega Dejan Jazvić iz BiH zasigurno prijateljski kudio), osim svega navedenog, kraj obiluje vjerskim sadržajima i nijedan vjernik bilo koje vjeroispovijesti iz ovoga kraja neće otići duhovno prazan. Kod crnog mačka često se pjeva i svira uživo, osim piva toče se i vrhunska vina (i hrvatska budu, Kozlović npr.), pa je boravak prava bajka, posebice za one Slavonce i Baranjce koji tuda prolaze na svojem putu prema Jadranu i koji su česti i odlični gosti. Ta o širokoj slavonskoj k’o slavenskoj duši više ne treba pisati jer voli uživanciju kada je vrijeme za nju.

I upravo taj Srednjobosanski kanton zabilježio je fantastične turističke rezultate ove godine, gotovo dvjesto tisuća noćenja od Fojnice do Viteza, a najviše gostiju je bilo iz Saudijske Arabije, Hrvatske i Slovenije.

SLOBODAN KADIĆ

Od Viteza do Travnika samo je petnaestak kilometara. I tko još ne zna da se u tom gradu rodio naš nobelovac Ivo Andrić? Ma svi znaju, a nogometni fanatici još bolje znaju da je to i grad trenera svih trenera – Ćire Blaževića. Andrić je u Višegradu završio osnovnu školu, a srednju u Sarajevu. Bio je u zatvoru, amnestiran je, bio je i diplomat koji se oženio u 66. godini – pravi filozof, rekao bih skromno! Travnik je grad nadnaravne arhitekture, čak je 150 godina bio glavni grad bosanskih vezira u vrijeme Osmanlija. Ako zavirimo u povijest, u “mračnom” srednjem vijeku je na tom području bila župa Lašva, koja se 1244. prvi put spominje u starim knjigama. Nije se teško popeti na Travničku tvrđavu (Stari grad Travnik), popiti hladnu vodu i uživati u spektakularnom pogledu. Život Travnika vješto je opisao nobelovac Ivo Andrić (Nobelovu je nagradu dobio 1961. za roman Na Drini ćuprija), a nezaobilazna lokacija za svakog putnika je njegova rodna kuća u kojoj je sada muzej s brojnim zanimljivim detaljima.

Fina baklava

Odmah kod ulaza u kuću popiti se može prava bosanska, tj. turska kava kuhana u autentičnoj džezvi te pojesti fina baklava kakve nema ni u Carigradu! Tek o siru kada pričamo, zar niste čuli za travnički sir sa specifičnom teksturom. Ali sve to kada se obiđu i druge znamenitosti grada, od Šarene džamije pa do Elči Ibrahim-pašine medrese iz 1706., islamske škole. I po još nečemu je Travnik poznat, pogodit ćete lako – po ćevapima! Posebnog su okusa i sočnosti, peku se od junetine (meso od plećke ili od vrata), ovčetine ili janjetine i teletine, a neki dodaju i prstohvat sode bikarbone za još veću sočnost. Probao sam i jedva pojeo dvadesetak u ćevabdžinici Hari, a cijene su pristojne. I što onda raditi nakon takve ćevabdžijske “euharistije”, jedino otići do etnosela Čardaci i malo odmoriti. Na putovanju središnjom Bosnom na koje se odvažila nekolicina novinara iz susjednih država, ugodno društvo pravili su nam i Lidija Bradara, predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine, Nasiha Pozder, ministrica okoliša i turizma Federacije BiH, ali i Irena Mrnjavac te Miroslav Matošević, direktor TZ Kantona Središnja Bosna. Sljedeća priča vodi nas u Kiseljak i Kreševo, a još ćemo lutati lijepim vrletima i obilaziti znamenitosti i bogomolje. Ivo Andrić napisao je da nam život vraća ono što mi drugima dajemo. Sjetite se toga na svakom putovanju. Zbogom, Travniče, lijep li si! n