Danas je prema gregorijanskom kalendaru Sveta Kata. Narodna poslovica, koja je i danas živa, “Sveta Kata snijeg na vrata” najavljuje dolazak zime i skorašnje adventsko razdoblje. Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u trećem stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Potječe iz ugledne plemićke obitelji, koja ima kraljevske korijene. Prema legendi Katarina je u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. Djevica Marija u tom je snu zagovarala da Isus uzme Katarinu za svoju službenicu, što je Isus otklonio s izgovorom da nije dovoljno lijepa. Kada se probudila, Katarina, koja je bila oličenje ljepote i učenosti, počela se preispitivati kako bi mogla postati lijepa Isusu.

U tom se nastojanju i krstila, a nakon krštenja u snu joj se ukazao Isus i uzeo ju za nebesku zaručnicu i stavio joj zaručnički prsten, koji je Katarina imala na ruci kada se probudila iz uzbudljivog sna. Taj je prsten nosila do kraja života. U to je vrijeme Maksimin II. izabrao Aleksandriju za glavni rad svoga carstva, pri čemu je naumio iskorijeniti sve kršćane, čemu se propovijedanjem kršćanstva usprotivila Katarina. Car ju je saslušao i zatvorio, te ju zbog ljepote htio oženiti, što je ona otklonila sa zgražanjem. To njezino odbijanje razbjesnilo je cara Maksimina, koji je naložio da se Katarinu smakne tako da ju se zaveže za četiri oštricama okovana kotača i da ju se raskida na dijelove. U trenutku izvršenja presude snažan nebeski plamen spalio je kotače, a Katarini su nakon toga nebeskog čuda mačem odrubili glavu. Sveta je Katarina, kao Kristova zaručnica, zaštitnica djevojaka, a 25. studenoga njezin je spomendan. Svetu Katarinu Aleksandrijsku na oltarnim palama i skulpturama možemo prepoznati po slomljenom nazubljenom kotaču smještenom uz njezine noge. Sveta Katarina prikazuje se s krunom na glavi, koja podsjeća na njezino kraljevsko podrijetlo, palminom granom, koja je simbol mučeništva i pobjede, te mačem kao oružjem kojim je bila pogubljena.

Kip Svete Kate

Grgur Marko Ivanković

U baroknoj franjevačkoj crkvi Uznesenja svetog Križa, koja je građena od 1705. do 1732. godine, nalazi se i barokni oltar posvećen svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Oltarnu palu s prikazom svete Katarine naslikao je budimski slikar Ferenc Xavér Falkoner. Središnji motiv oltarne slike je Bogorodica koja sjedi na prijestolju s malim Isusom u rukama i svetom Katarinom koja kleči u kraljevskom plaštu s hermelinom i zlatovezom. U donjem dijelu kompozicije nalaze se kotač i palmina grana kao simboli mučeništva. Skulptura svete Katarine Aleksandrijske nalazi se i u podnožju zavjetnog spomenika protiv kuge koji je 1729. dala podići udovica generala Maksimilijana Petraša, zapovjednika osječke tvrđave, barunica Ana Marija Petraš. Originalna barokna skulptura svete Katarine izložena je u predvorju Generalata u kojemu su Petraševi stanovali, a replika skulpture postavljena je uz sjeveroistočni ugao stuba spomenika Svetog Trojstva, koji je ujedno i najveća barokna skulptura u Hrvatskoj. Zanimljiv je podatak da je barunica Ana Marija Petraš, koja je dala podići ovaj zavjetni spomenik protiv kuge, bila kći slavnog graditelja osječke tvrđave, generala Johanna Stephana von Beckersa. Na južnoj strani široke baze spomenika stoji latinski natpis koji u prijevodu glasi: “Ovdje zaštićen siguran stoji slavni grad Osijek s okolnim narodom.” Barokni kip svete Katarine Aleksandrijske, kao i barokni kipovi svetog Ivana Nepomuka, svetog Josipa i Blažene Djevice Marije postavljeni su uz kompoziciju Svetog Trojstva 1784. godine, a prije toga su stajali nad gradskim vratima.

Ovim putem čestitamo imendan svim Katarinama, Katama, Katicama i svim ženama koje nose različite izvedenice ovoga imena te tradicionalno s nestrpljenjem očekujemo hoće li danas pasti snijeg jer, kako mudra narodna poslovica predviđa, Sveta Kata snijeg na vrata!