Ima ljudi koji su jednostavni i spontani u svojoj dobroti. Sveti je Martin kao vojnik vidio promrzlog prosjaka. Zastao je i mačem razdijelio svoj plašt napola te polovicom ogrnuo nevoljnika. Ima takvih ljudi oko nas. Kada je potreba, bez oklijevanja će priskočiti u pomoć. Tako se nešto dogodilo proroku Iliji. U tuđem kraju, u vremenu dok je vladala glad, zamoli on neku ženu udovicu da mu donese malo kruha. Žena, udovica s djetetom, imala je tek pregršt brašna i malo ulja u ćupu. Ilija joj kaže neka se ne brine, jer on ima Božje obećanje da joj u sve dane gladi neće nestati ni brašna ni ulja. Žena je povjerovala, ispekla kolačić i donijela mu i – dogodilo se čudo: “Za mnoge dane imadoše kruha ona, on i njezin sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja.” Sretan završetak, kao u starim filmovima. Možda. Međutim, onaj tko stvarno želi pomoći, naći će i načina i – što je najzanimljivije – neće osjetiti neku osobitu štetu. Ono što je dao, vraća mu se, i to u svijesti i radosti da je učinio nešto dobro.

Udovica je Iliji donijela tek kolačić. Malen obrok darovan s vjerom i punim srcem. Tako može biti i s nama. Naizvan malen dar može imati veliku ljudsku vrijednost. U tome smislu katekizam navodi tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnika i utamničene pohoditi… Duhovna djela milosrđa bila bi: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, žalosna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu podnositi…

Sva ta djela ne zahtijevaju neki osobit napor. A velika su. Evo na primjer: gladna nahraniti. Za dvadesetak eura – ako se ne varam – jedno dijete u Africi kroz cijelu godinu ima svakodnevni topli obrok i pravo da ide u školu. A bolesnika ili pak osamljenog starca pohoditi, ohrabriti, poslužiti… Zar je to tako teško? A duhovna djela? Žalosna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu s vjerom podnositi. Ako se samo malo okrenemo oko sebe, lako ćemo vidjeti kome i kako možemo malim sredstvima učiniti dobro: iskreno praštanje i razumijevanje, blizina u nevolji, lijepa riječ… Tu je važna i “moja mala kap”. Naizgled nije puno. Međutim, sve što se učini s ljubavlju veliko je. Jer, u nama je ono božansko, božanska vatra, ljubav koja je od Boga, jer Bog je ljubav. Što može biti veće od toga?